Iz NA(R)VIKe: ‘Imamo mi sunca čak dva tjedna po ljeti’

Kad shvatiš da ti u životu fali uzbuđenja i da ne želiš svaki dan prolaziti utabanom stazom, unatoč velikoj stopi nezaposlenosti u svojoj državi, odvažno daš otkaz i pokupiš se doslovno na kraj svijeta. Ovo je najjednostavniji način da objasnim zašto se trenutno nalazim u norveškom gradu Narviku na adresi koju ne znam izgovoriti 4.000 km od kuće.

Pogled iz moje sobe
Pogled iz moje sobe

Prije godinu dana počela se kuhati ideja u glavama dečka i mene da se prijavimo na Europski volonterski servis kako bismo par mjeseci proveli u inozemstvu s ljudima kojima ne poznajemo rodbinu do devetog koljena ili nemaju nikakve veze s našim gradovima Makarskom ili Livnom (pritom drugo navedeno uzimam s rezervom jer još nisam sigurna da neću i u Narviku naletjeti na Livnjaka).

Kad sam obitelji i prijateljima priopćila da idem živjeti devet mjeseci u grad gdje su zime ugodnih -30° i gdje se sunce ukazuje skoro kao Halleyjev komet svi su se dobrano zabrinuli za moje mentalno, a majka i fizičko zdravlje.

Guglala sam ja taj Narvik skoro svaki dan posljednjih nekoliko mjeseci, ali nikakva slika, video ili tekst ne može opisati osjećaj kad sam prije dva dana kročila nogom na krajnji sjever Norveške ili, predodžbe radi, kod vijka na globusu. Jedino što me je do neke mjere pripremilo na to što će me dočekati bio je razgovor koji sam čula u avionu između norveškog srednjoškolca i drugog volontera što je gazio mojim putem. ‘Ima li koliko sunčanih dana kod vas?’ upitao je Austrijanac dečka, a ovaj mu ushićeno i sasvim zadovoljno reče: ‘Imamo mi sunca čak dva tjedna za vrijeme ljeta’. U tom trenutku sam shvatila da mi ne treba krema za sunčanje niti onaj kupaći kostim što sam ga nadobudno ponijela u slučaju da u lipnju bude ‘lijepo vrijeme’.

Ovdje sam već dva dana i svako toliko se zapitam kome je palo na pamet baš tu napraviti grad i što je u glavama ovih 18 tisuća stanovnika? Zašto ne idu negdje gdje postoje uvjeti za život. Temperatura se vrti oko 7-8 stupnjeva, ali imam osjećaj kao da je već zašla u minus. Možda zbog zraka u kojemu se konstantno nalaze kapljice kiše ili zbog toga što su oblaci toliko blizu da se čini kako će nas uskoro progutati. Dobra stvar je što sam stigla u rujnu pa bar mogu vidjeti dan, jer već sljedeći mjesec jedino svjetlo koje ću moć vidjeti bit će gradska rasvjeta ili lampa u mojoj sobi.

IMG_1419Otegotna okolnost u ovoj avanturi je ta što sam 1.500 km udaljena od Šiaulia (još jedna stvar koju ne znam izgovoriti), litvanskog grada u kojem se nalazi moj dragi, također kao EVS-ov volonter. Ali ima tih aviona doboga pa ćemo se viđati kad god nam se ukaže prilika.

Sutra idemo kampirati sa šefom iz Narvik sentereta, organizacije u kojoj ćemo volontirati, kako bi se svi bolje upoznali kroz neformalno drruženje. Kaže šef Joakim da su javili lijepo vrijeme pa neće biti problem spavati na planini u šatoru. Baš me zanima što oni ovdje smatraju pod lijepim vremenom pogotovo što po planinama ima snijega. Trenutno nas je u iznajmljenoj ‘plavoj kući’ sedmero (Ukrajina, Armenija, Češka, Francuska, Estonija, Austrija i BiH ili Hrvatska), koliko će nas biti po povratu sa sutrašnjeg izleta vidjet ćemo. Možda više ne bude potrebe dijeliti jednu od šest spavaćih soba.

Oglasi

2 thoughts on “Iz NA(R)VIKe: ‘Imamo mi sunca čak dva tjedna po ljeti’

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s