Iz NA(R)VIKe: Kad je nešto na popustu, ne pitaš već kupuješ

Prva nabavka u norveškom supermarketu svakako je vrijedna spomena. Prije nego što smo se uputili po hranu i ostale potrepštine najiskusniji lovac na popuste, prošlogodišnji volonter iz Ukrajine koji je ostao u Narviku i upisao studij norveškog jezika, detaljno nam je objasnio kako funkcionira šopingiranje u ovom gradu.

IMG_1460
Supermarket Rimi u koji zalazimo samo u slučaju nužde jer je među skupljim lancima.

Kako da nam je mjesečni budžet 3.800 norveških kruna (3.100 kuna), svih petero smo se pretvorili u uši. ‘Rema 1000 je najjeftinija trgovina, ali se pripremite na šok. Možda prvi put i zaplačete, međutim preživjeti se može. Samo tražite najjeftinije i ne razmišljajte o okusu ili kvaliteti. Kad je nešto na popustu, ne pitaš već kupuješ’, savjetovao nam je brucoš Alex. Dodao je i to da nikad, ali baš nikad ne odbijamo besplatnu hranu.

Čula sam i prije da je Norveška užasno skupa i da je na krajnjem sjeveru zemlje to osobito izraženo, ali svejedno sam se skamenila kad sam kročila u tu najpovoljniju trgovinu i bacila pogled po policama. S obzirom na klimatske uvjete i činjenicu da ljudi ovdje ne mogu ništa zasaditi pa uživati u plodovima zemlje, cijene voća i povrća rastu u nedogled. Transport je kriv za sve pa je tako kilogram krumpira skromnih 35 kuna, banana 25 kuna, rajčica 40 kuna i ono što je meni najteže palo, tikvice su također oko 40 kuna.

Mesne proizvode uopće neću spominjati, ali ako mi padne na pamet kupiti malo piletine, uvijek mogu prodati bubreg. Možda krenem loviti vukove po šumi pa ih okrenem na ražnju ispred kuće. S druge strane morski plodovi kojih imaju na izvoz dosta su povoljniji nego kod nas. Ono što u Hrvatskoj konzumiraju samo bogataši, moj sustanar Čeh jede svako jutro za doručak – kavijar. Iako je cijena jedne tube tek nešto više od 5 kuna, David je zbog ovakvog doručka zaradio nadimak ‘razmaženi bogatunčić’.

12023068_936887726358201_562632358_n
Čišćenje i pripremanje raka najviše je usrećilo moje sustanare, pogotovo kad su vidjeli da unosim kamen u kuhinju kako bih lakše razbila oklop. Posebno se veselio David koji je čak pomogao u čišćenju. Bernhard je bio šokiran mojim metodama, a Alex je samo umirao od smijeha.

Nije problem, odustat ću od mesa, a proteine ću skupljati jedući losos, bakalar i ‘kosmeje na steroidima’. Srce mi se ozarilo kad sam prišla hladnjaku i ugledala tog raka kapitalca kojeg sam ovog ljeta naučila loviti rukama po hvarskim sikama u Sućurju. I dok sam jedne srpanjske noći provela tri sata tražeći te iznimno spretne člankonošce da bismo na kraju skuhali 10-ak osrednjih primjeraka, cijena velikog Atlantskog kraba je tek 20-ak kuna. Još sam odlično prošla jer je bio snižen na 12 kuna. Nisam mogla skinuti osmjeh s lica.

Nakon što sam uspjela pronaći najjeftinije ulje, rižu, nešto nalik dvopeku i još pokoju prehrambenu namirnicu, uputila sam se na suprotnu stranu kako bi kupila šampon za kosu. Tad sam shvatila da ću redovito prati kosu, ali bojati baš i ne. Jedna dozna crne boje koja bi prekrila tek dio mojih sijedih vlasi procijenjena je na 85 kuna. Tad mi je prošlo kroz glavu, uskoro će polarna noć, bit će hladno i nosit će se kape – zašto da uopće uništavam kosu tim agresivnim preparatima.

Ne znam još kako se kreću cijene pudera i ostale šminke, al moguće kad iscrpim svoje zalihe da se odlučim njegovati i promovirati prirodnu ljepotu.

Norvežani su jako rigorozni kad su u pitanju poroci poput duhana ili alkohola. Najjeftinija kutija cigaretu upitne kvalitete košta 100-injak kuna, dok je primjerice 0,75l Jägermeistera 460 kuna. Ali i tu postoji caka. Žestice u Narviku možete kupiti samo na jednom mjestu zvanom Vinmonopolet. Običnim danima dozvoljeno je kupovanje alkohola sve do kraja radnog vremena, ali subotom i nedjeljom samo do 18, odnosno 14 sati. Zašto? Ni Norvežani ne znaju.

Večeras nam bivši volonteri koji su ostali u Narviku spremaju tulum, ali mislim da neće biti previše opijenih glava. Uspjeli smo naći pivo u limenci po cijeni od 8 kuna, no u njemu ima toliko malo alkohola da je bliže soku nego pivu. Nema veze, glavno da se mi družimo i ne izlazimo na cestu s pićem u ruci. Ako netko ima viška novca i želi vidjeti koliko će mu policajci naplatiti kaznu, slobodno neka izađu ispred kuće s otvorenom limenkom ili bocom. Riječ je o samo jednom u nizu zakona koji bi Balkance bacio u očaj.


Najviše patim za šalicom dobre kave. U trgovini je moguće kupiti kavu iz filtera koja ima okus bliži bilo čemu drugome, ali ne i mom omiljenom crnom napitku. Kultura ispijanja kava u kafićima Narvika ne postoji, no i da je suprotno, cijena jednog espressa je 50 kuna. Pa tko voli nek’ izvoli.


Oglasi

6 thoughts on “Iz NA(R)VIKe: Kad je nešto na popustu, ne pitaš već kupuješ

    1. Slično je i sa mnom. Sad već žudim za jednim malim kafićem u kojemu mogu naručiiti dobar espresso i bar sat vremena čitati novine. Jutarnju kavu ni ovdje ne preskačem pa makar bila iz filtera, nema mi druge 🙂

      Sviđa mi se

  1. E pa baš si me nasmijala sa svojim opisima 🙂 plačem malo s tobom kad pogledam sve te cijene…sretno 😀 vjerujem da će ti i natural look pristajati, a ovo s kapom dobra je ideja. Ja drugi mjesec idem Stockholm i Helsinki, vjerujem da će biti istih problema. al šta ćemo, sad će ionako zima svugdje pa eto 🙂 vrijeme sivila. čitat ću te tu i tamo, našla sam link na puturami 😉

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s