Balestrand: Spoj tursko-norveške hrane i španjolske sapunice

Nakon četiri sata vožnje express brodom iz Bergena, stigli smo u selo Balestrand gdje smo proveli pet hedonističkih dana. Kao što sam prije spomenula, u Balestrand smo došli ‘poslom’ zajedno sa svim volonterima iz cijele Norveške, a naši domaćini potrudili su se ovaj seminar učiniti nezaboravnim. Jedna farma, šest kamp kućica, 33 volontera koji dolaze iz različitih dijelova Europe, tursko-norveška hrana i mnoštvo aktivnosti obilježili su naše vrijeme provedeno u selu koje nastanjuje nešto manje od dvije tisuće stanovnika. E i da, vrijeme nam je išlo u korist – znači razloga za prigovor nismo imali.

D59A4827
Tim volontera iz Narvika. Uživamo u suncu (Foto: Agata Rorat)

Već prvu večer shvatili smo kako smo jedini koji su izabrali sjever Norveške, tako da je Narvik do kraja seminara bio sinonim za hrabre, snažne i najluđe volontere u zemlji. Možda je malo i naše ponašanje pridonijeli takvoj percepciji.

Naši domaćini bili su Turkinja i bivša EVS-ovka Tuba te njen muž i bivši mentor Norvežanin Gard. Nisam sigurna koliko su novca dobili od naših organizacija za ovih par dana, ali isplatila se svaka uložena kruna. Spavali smo po pet ili šest volontera u kamp kućici, a hladne kupaonice i toalete dijelili svi zajedno. Da nije bilo toliko zabavno i uzbudljivo, vjerojatno bismo kukali kako smo proživljavali režim kao u vojsci, međutim misli su nam preokupirale druge stvari.

page5
Natjecanje u trčanju na planinu. 1. Preko tisuću sudionika u hodanju do vrha. 2. Bernhard dotrčao 15. do cilja, 3. David, ja, Lucile i Käbi na vrhu

Prije spremanja na seminar svi su nam savjetovali, jedite koliko god možete, hrana je besplatna, a znate što vas čeka kad se vratite nazad. Nismo drugačije ni napravili. Doručak, ručak, večera – ne zna se što je bilo ukusnije ili obilnije. Zahvaljujući turskim korijenima naše domaćice, uz tradicionalna norveška jela, punili smo želuce i orijentalnim specijalitetima. Između obroka, naravno imali smo i nekakvih obaveza.

Jedan od zadataka za volontere bio je spremiti tradicionalnu norvešku večeru. Neizostavni dimljeni i kuhani losos, kolači od ribe, popularni smeđi norveški sir Gammelost i slasticu s keksima i džemom od jabuke. Moja zadaća bila je napraviti desert tilslørte bondepiker. I sad ogladnim kad se sjetim kako je bilo ukusno.

page2
Spremanje tradicionalne norveške večere (Foto: Agata Rorat)

Nije nam trebalo dugo da oformimo veliku ekipu koja je na istoj valnoj duljini. Pogotovo smo se zbližili s ekipom koja ima jednu zajedničku stvar – traumatično djetinjstvo provedeno učenjem španjolskog jezika iz sapunica. S obzirom da smo imali i tri volontera iz Španjolske, do kraja seminara napravili smo vlastitu telenovelu (glavninu scenarija osmislili kolega Milan iz Srbije i moja malenkost), ali nisam sigurna da sam do sada popamtila sve zavrzlame i zaplete koje smo uvrstili.

Bilo je tu slijepih djevojaka, promjena spolova, varanja supruga sa svećenikom, incestuoznih odnosa, ubojstava, čudotvornih liječnika i vidovitih vještica  – da prepričavam nema smisla, ali trudili smo se, mi koji znamo, što više glumiti na španjolskom jeziku.

IMG_8480
Volonteri/likovi iz telenovele s lijeva na desno: Sergio (Španjolska), Maria (Španjolska), Käbi (Estonija), ja (Hrvatska), Bernhard (Austrija), Veselina (Bugarska), Cristina (Španjolska), Milan (Srbija), Lucile (Francuska) i David (Češka)

Ostatak vremena provodilo smo također jako kreativno. Smišljali smo pjesme i plesove o norveškoj povijesti, glumili skečeve povezane s ovdašnjom kulturom, izrađivali naše portrete, a kolega Srbin i ja čak smo naučili sve sudionike plesati užičko kolo. Interkulturalnost kažu jako je bitna na ovom projektu, pa eto neka sad znaju zaigrati kolo Turkinja, Norvežanin, Bugarkinja, Španjolci, Francuzi, Nijemci, Poljakinja, Estonka, Česi…

Jedna večer bila je rezervirana za naše pjevanje. Svi volonteri koji govore istim jezikom trebali su otpjevati po jednu pjesmu. Zanimljivo je bilo da se Francuzi međusobno nisu mogli dogovoriti što pjevati, ostali su također imali problema pri odabiru pjesme, dok smo Milan i ja njegovali dobrosusjedske odnose (suprotno našim političarima). Za razliku od ostalih koji su na koncu pjevali nešto tipično za svoju zemlju, mi smo u dvije sekunde odlučili pjevati duet Dine Merlina i Ivane Banfić ‘Godinama’. Smijeh je tek krenuo kad smo ostalima preveli tekst pjesme koju smo izveli. Zašto nam je baš ovaj hit pao na pamet, pojma nemam.

Naravno potrudili smo se i što više vremena provesti u prirodi koja je u Balestrandu zapanjujuća. Fjord, planine, farme, voćnjaci – ne zna se koji je pogled ljepši. Vožnja kanua prošla je odlično, bez ijednog pada, no kad smo mi iz Narvika odlučili voziti barku na pariće, e tu je nastao problem. Nikako se maknuti od obale, a sve što smo uspjeli napraviti u pola sata vožnje, bilo je rotiranje u krug. Samo ću reći da smo vrlo brzo prestali sa skandiranjem ‘NAR-VIK’ jer nas je bilo sram naše nesposobnosti.

page1Okušali smo se i u bicikliranju, ali i naravno u planinarenju. Ove godine po prvi put u Balestrandu bilo je organizirano natjecanje u trčanju do najvišeg planinskog vrha u mjestu (tisuću metara visine, staza duga šest kilometara). Skoro svi volonteri uključili su se u natjecanje, a trojica u formi odlučila su trčati. Ponosna na kolegu iz Narvika, moram istaknuti Austrijanca Bernharda koji je stigao 15. od ukupno 96 natjecatelja trkača. Baš taj dan padala je kiša, tako da je izazov bio još veći. Bila sam primorana prvi put u životu na sebe dobrovoljno obući nešto rozo – kabanicu kako ne bih uhvatila upalu pluća.

Posjet balestrandskom akvariju završio je tako da smo Gruzijac, Nijemac i ja dohvatili rukom sve nemani koje su bile dostupne za posjetitelje. Ostatak je fotografirao i divio se našoj hrabrosti. Mene podsjetilo na ljeto u Hrvatskoj pa nisam mogla prestati gnjaviti rakove. Jastog mi je zamalo otkinuo prst pa mi je vrlo brzo prestao biti zanimljiv.

page
1. Bicikliranje kroz Balestrand (20 km), 2. Energizeri koje smo uskoro svi počeli mrziti, 3. Igra pogodi tko sam pomoću pantomime (bilo je lako pogoditi tko sam), 4. Hvatanje rakova u akvariju

Zadnji dan seminara označili smo lokacije na mapi Norveške kako bismo se međusobno posjećivali. Ne bih baš rekla da će nam itko doći u Narvik, ali eto stavili smo i mi točku na tom sjevernom dijelu zemlje.

Puni želuci, previše doživljaja, brojna sklopljena prijateljstva i već je bilo vrijeme za polazak nazad u realnost. Jedino čega sam se poželjela bili su moja soba u plavoj kući koju ne moram dijeliti ni s kim i topla kupaonica.

Krajem veljače čeka nas još jedan ovakav seminar pa živimo u nadi da ćemo opet biti u istoj grupi kako bismo osmislili novu sezonu naše telenovele.

IMG_1805
Pogled na Balestrand s express broda
Oglasi

2 thoughts on “Balestrand: Spoj tursko-norveške hrane i španjolske sapunice

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s