Iz NA(R)VIKe: Sad mogu reći ‘najela sam se kita’

Par puta u trgovini sam nišla na neku čudnu tamnu vrećicu nalik smrznutoj krvi, međutim naziv ‘hvalkjøtt‘ mi ne otkriva ama baš ništa. Upitala sam Google translator što bi to moglo biti, ali ni on nije znao pa se nisam više ni trudila istraživati. Nekoliko dana nakon stižu Austrijanac i Čeh u kuću s idejom da probamo kita i ako bude preskupo da podijelimo troškove. Složili se volonteri oko zajedničkog ručka, kad ono čudna vrećica smrznute krvi ispade kit.

IMG_1960
Iako je kitolov u nekim dijelovima svijeta zabranjen, u skandinavskim zemljama vrlo lako možete doći do kitova mesa.

Već na prvi pogled skužili smo da meso najvećeg sisavca na svijetu nije ni slično ribi. Naprotiv, više nalikuje svinjskoj jetri, a cijena je prava sitnica. Pola kilograma mesa platili smo svega 24 krune (oko 20 kuna).

No kako spremiti kita? Oleksi i Joakim su nam rekli kako postoji poseban način pripreme jer u suprotnom i nije neka delicija. Čim sam vidjela kako izgleda, bila sam skeptična oko okusa, ali sam htjela probati samo da mogu pričati da sam se najela kita. Moguće da sam još uvijek pod utjecajem fora iz školskih dana, ali što ću kad mi je zabavna ova igra riječi.

Tražila sam po internetu razne recepte, savjete o mariniranju u mlijeku, prženju pa kuhanju s rajčicama i svačim nečim, ali sam se na kraju odlučila za najjednostavniji način – posoli, popapri i isprži na tavi.

IMG_1958Slično kao i s razbijanjem raka, čim se nešto zanimljivo kuha ili događa u kuhinji, odmah se stvori gužva. Kolege su se okupile oko mene dok sam otvarala čudnu vrećicu, ali nisu bili previše oduševljeni viđenim. Estonkin prijedlog da meso operemo prije prženja hladno smo izignorirali te se bacili na rezuckanje. David i ja smo svoje dijelove ubacili na tavu dok je ostatak raspravljao što i kako napraviti. Bernhard je na kraju odlučio da on ‘to’ neće jesti, a Lucile i Käbi su komplicirale oko začina i umaka.

Već nakon par sekundi kuhinjom se počeo širiti jako ružan miris koji me i podsjetio na prženu jetru (delicija koju moja obitelj obožava, a ja ne mogu smisliti). Rastvorila sam sve prozore, uključila napu i čekala trenutak kad ću okusiti, po svemu sudeći, jako čudan komad mesa.

Pet minuta na laganoj vatri i kit je bio spreman. Bez oklijevanja i uz zgroženi pogled Lucile, zagrizla sam tamni komadić kitova mesa. Okus je puno bolji od mirisa, ali i dalje ne dovoljno dobar da bi mi mogao biti omiljeni obrok. Pružila sam tanjur Davidu da pojede ostatak i ponosna na sebe što sam uopće probala nešto što mi od početka ne miriše na dobro, bacila se na pripremanje ozbiljnog objeda – jaja i makarona.

IMG_1963

Oglasi

3 thoughts on “Iz NA(R)VIKe: Sad mogu reći ‘najela sam se kita’

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s