Iz NA(R)VIKe: Kakvi su Norvežani kao ljudi

Nisam od onih koji vjeruju u stereotipe ili šire predrasude, a najviše od svega me ljuti generaliziranje. Zato nisam htjela pisati o tome kakvi su Norvežani, što se kod nas kaže kao ljudi, dok se nisam dobro uvjerila u to. Da se razumijemo, nisam upoznala puno Norvežana, možda nešto više od 20-ak, stoga se svaka moja riječ bazira na dojmovima o tih dvadesetak ljudi ili primjerima koje sam čula od stranaca nastanjenih u Narviku godinu, dvije-pet…

Centar Narvika, nema gužve – ništa čudno

Do sad sam spomenula samo jednu karakteristiku stanovnika ove ‘zemlje meda i mlijeka’ – užasavaju se gotovine. Na to sam se već naviknula. No, postoje stvari na koje se vjerojatno nikada neću naviknuti ili ih prihvatiti kao normalne.

Ljudi kamena lica

Norvežani su kao Keanu Reeves, Nicolas Cage ili Steven Seagal u jednom. Vidite kuda s ovim idem? Imaju isti izraz lica bilo da su ljuti, tužni ili sretni. S obzirom da svojom facijalnom ekspresijom ne uspijevam nikoga prevariti kako se osjećam, užasno mi je teško naviknuti se na ljude čija lica ne pokazuju apsolutno ništa.

Vrlo lako se nađeš u poziciji da ne znaš trebaš li nastaviti sa šalom ili pobjeći glavom bez obzira. Ista stvar je i na radnom mjestu. Sve je divno, krasno, misliš da si sposoban i da odlično obavljaš svoj posao, a onda te u jednoj sekundi sasječu rečenicom ‘dobio si otkaz’. Ovo posljednje na svu sreću još nisam doživjela na svojoj koži, ali znam ljude koji jesu. I nije nimalo zabavno.

Zato se više uopće ne veselim kad mi netko ovdje kaže da sam napravila nešto odlično. Tko zna što se krije iza tih pristojnih riječi i pustih komplimenata,

Uvijek pod stresom

Vjerovali ili ne Norvežani su stalno pod nekim pritiskom i ubija ih stres. O čemu govorimo!? Rade manje sati od nas, imaju ogromne plaće, tonu slobodnog vremena… Treba njih dovesti na Balkan, pustiti ih pola godine da obavljaju neki posao u našim uvjetima, s našim plaćama, ili kako često bude bez plaće, pa će onda vidjeti što je stres.

Broj samoubojstava u Norveškoj u posljednjih nekoliko godina ubrzano raste, a pogotovo je to slučaj s adolescentima. Nikakva poveznica sa školskim ili poslovnim problemima. Riječ je o njihovoj otuđenosti i međuljudskim odnosima. Nema tu pravih prijatelja s kojima možete podijeliti sve što vas tišti ili muči, a da biste pozvali nekoga na šalicu kave i razgovora, tu aktivnost morate planirati bar dva tjedna prije. I opet nećete biti zadovoljni, jer je nekulturno oduzimati nekom drugome vrijeme zbog vlastitih problema.

Planiranje, planiranje i planiranje

Ovu osobinu najviše mrzim kod čudnih sjevernjaka. Sve, ali baš sve živo u svom životu moraš isplanirati. Kad pogledam ovih mjesec dana koliko sam tu, čini mi se da smo (na polju volontiranja) jedino obavili planiranje.

Trebamo otići na sastanak u školu kako bismo napravili plan aktivnosti za školske praznike. E i odlazak na taj sastanak moramo isplanirati. Kampiramo za dva tjedna u šumi nedaleko od Narvika. Cijela ta dva tjedna ćemo planirati to kampiranje, i na svakom sastanku ponavljati iste stvari. Priprema  se tulum – opet dugoročno planiranje. Muka mi je više od same riječi plan, a kamoli od kovanja tih silnih planova.

Prije dva tjedna imali smo tulum u plavoj kući, i pozvali smo jednog norveškog studenta. Pojavio se ‘party boy’ na našem pragu tjedan dana kasnije s alkoholom u rukama dok smo mi sjedili, pili čaj i razglabali o polarnim medvjedima. Pa naravno da je došao kasnije, jer mu je bilo čudno kako ga možemo pozvati na tulum dva tjedna ranije, kad takva akcija iziskuje duže razdoblje planiranja.

Rođeni vodootporni

IMG_1914Znate ona platneno-metalna stvar koju mi držimo u rukama čim krene padati kiša.. e vidite Norvežani tu čudnu napravu zvanu kišobran uopće ne koriste. Na ulicama Narvika najlakše ćete prepoznati stranca tako što vidite da drži kišobran.

Za razliku od Hrvata koji otkazuju svaku aktivnost u prirodi ako Zoran Vakula ili neki drugi meteorolog najavi ružno vrijeme, Norvežane o baš i neće omesti. Jer znate, oni su to odavno isplanirali, pa nema otkazivanja. Zato planinare po kiši ili snijegu, kampiraju iako je prolom oblaka, a bicikliranje je sasvim u redu iako vani pada tuča.

Tako smo i mi jednog vikenda kampirali, to jest proveli dva dana u šumi dok je kiša s nas spirala miris dima od ugodne vatrice, jer kao što to naš šef kaže ‘ne brinite se, koža je vodooporna’.

Ne znaju oni ni što je propuh, niti da je to jedan od najvećih ‘ubojica’ kod nas. Ili su možda naši stari iz dosade izmislili propuh kako bi imali čime strašiti djecu.

Humor ili sarkazam. Jel se to jede?

Možda sam malo po prirodi sarkastična i nema mi draže stvari od smijanja i zbijanja šala, stoga mi je skoro nemoguće naviknuti se da ljudi koji me trenutno okružuju ne poznaju termine poput humora ili sarkazma. Vjerojatno su oni čuli za to, ili pročitali negdje, ali ih baš nikad ne prakticiraju.

Ovo pišem iz, nažalost, vlastitog iskustva. Probala sam se nekoliko puta našaliti sa šefom, i samo ću napisati – nije dobro prošlo.

S druge strane treba ih i razumjeti. Žive na rubu svijeta, imaju obale i more u kojemu ne mogu uživati jer im je prehladno, svake zime žive po nekoliko mjeseci u mraku. Vjerojatno bih i ja bila depresivna i hladna kao i oni.FFzqTOf

Čudne frizure po uzoru na pretke

Dotaknimo se malo sjevernjačkog stila. Frizura, da budem preciznija. S obzirom da je cijena šišanja u Norveškoj enormna (za muškarce 500-600 kruna), jasno mi je zašto većinom uzgajaju grivu. Ako već nisu zakosatili, onda su iz nekog razloga očarani izgledom svojih predaka – obrijana glava s repićem na sredini izuzetno je popularna. Ako gledate seriju ‘Vikinzi’ onda je to stil koji fura Ragnarov sin Bjørn u trećoj sezoni 🙂

Još čudniji ukus za alkohol

Već sam ranije spomenula kako je alkohol jako skup. No kad već imate dovoljno novca da kupite, primjerice votku, kako možete doći na ideju da ju miješate sa džemom ili pekmezom. Nisam ni ja vjerovala svojim ušima i očima, ali sam okusila tu kombinaciju, što sigurno više nikada neću napraviti.

Na prvom tulumu priređenom u plavoj kući novim volonterima u čast, jedan od pozvanih Norvežana donio je home made alkoholno piće – votku s džemom od malina. Da vam opišem kakav je okus, drage volje, ali ne takvu riječ ne mogu pronaći u svom vokabularu.

U silu žele biti miroljubivi

Za kraj istaknula bih jednu norvešku želju. U silu žele biti prepoznatljivi u svijetu kao miroljubivi narod. E pa ne ide to tako lako. Kao prvo, znam ponešto o Drugom svjetskom ratu, a i nisam slijepa. Znam zašto crpite željeznu rudu u Narviku. Dragi moji Norvežani, proizvodnja oružja i miroljubivost nikako ne idu u istu rečenicu. Mislim da ih peče savjest zbog prošlosti.

Oglasi

4 thoughts on “Iz NA(R)VIKe: Kakvi su Norvežani kao ljudi

  1. Jako zanimljiv tekst, da se puno toga naučiti čitajući o kulturama i tradicijama drugih naroda., posebno onih naprednijih i razvijenih od nas.
    Evo, nakon što sam ovo pročitao odmah mi je postalo jasno zašto Balkanski narodi ne mogu organizirati države i društva da funkcioniraju poput Norveške ili općenito tih germanskih naroda.

    Sviđa mi se

    1. Ma nema šanse, pretemperamentan smo mi narod za ovakav ustroj. Ne možeš imati sve.. mi se znamo našaliti, proveseliti i uživati u sitnicama, a oni imaju dobre plaće i sigurnost. Pa sad kome je što drago nek izabere 🙂

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s