Iz NA(R)VIKe: Mrkli mrak, skijanje na travi i omiljeni gost

Bliži se skoro treći tjedan da nisam vidjela sunce, a jedinih pet minuta kad se ukazalo prije nekoliko dana, morala sjediti na sastanku zatvorena u uredu. Što ti je reći baksuz. Zato se više ne nadam vidjeti tu svjetlucavu žutu loptu koja bezobrazno grije moje rodne krajeve u trenutku dok ja ovo pišem. Kraj je listopada pa više se ne strašimo onom rečenicom ‘Winter is coming’ nego hrabrimo jedni druge budući da je zima odavno zapasala u ove krajeve. Već nam je snijeg došao u posjetu, a mrkli mrak nastaje već oko tri sata popodne. Nije ni ostatak ‘dana’ nešto svjetliji, no kako nam kaže profesor Martin (zabavni 74-godišnjak koji nas uči norveški jezik), postat će još gore.

Prvi snijeg u Narviku (još kratko uživam u ovim svijetlim satima)

Zadnjih nekoliko dana imam problema s ustajanjem iz kreveta. Nije u pitanju lijenost ili kasno lijeganje, nego se problem krije u onome što vidim kad maknem zavjese na prozoru. Bolje rečeno ono što ne vidim – jutro ili dan. Kako da se ustanem kad mi svaki atom u tijelu govori da trebam spavati, što je i normalno jer je vani mrak. Ali za sad pronađem negdje malo snage koja mi je potrebna da se izvučem iz kreveta. Dobro, priznajem da varam, to jest ne ustajem se isključivo zahvaljujući snazi volje. Kupila sam omega 3 tablete kojima ću se šopati za vrijeme polarne noći kako bih bila funkcionalna. Prvu dozu sam već uzela pa danas radim kao luda.

Pola dana sam provela u osnovnoj školi s učenicima sedmog razreda s kojima ću raditi na njihovoj prvoj fotoizložbi. Neću se ovaj put previše baviti temom mog volontiranja u školi jer svakako zaslužuje poseban tekst koji ću, obećavam, uskoro napisati. Zatim sam se bacila na učenje norveškog jezika, pisanje zadaće i bubanja nepravilnih glagola na pamet. Kad sam završila taj mukotrpni proces, krenula sam s montiranjem videa s kojim nas četvero volontera sudjeluje na jednom natjecanju u Francuskoj. Pobjednik dobiva besplatan put u Pariz, no kakvu opremu imamo, ne nadamo se slikanju na Eiffelovom tornju. Ipak, samo snimanje videa o globalnom zatopljenju je bilo itekako zanimljivo i smiješno pa se ne bunim. Sad kad sam u fazi montiranja i dalje umirem od smijeha.

Sigurno se pitate kako smo takvu temu uspjeli shvatiti na šaljiv način. E pa vidite, kad stavite četiri maštovite budale pod isti krov, budite spremni na iznenađenja. S obzirom da je nastanak videa u tijeku, ostavljam vas bez detalja. Samo ću vam otkriti da su se susjedi prije tjedan dana krstili kad su nas vidjeli da snimamo Davida i Lucile kako  pokušavaju skijati na travi, a snijega ni na vidiku. Također imamo i raspričane kitove.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Lucile i David na snimanju

Za kraj dana zacrtala sam da ću nešto napokon i zapisati pa evo upravo to i radim.

Naime, posljednjih nekoliko dana nisam se približavala tipkovnici jer mi je dragi bio u posjeti. Iz Litve se uputio do Narvika jer me se zaželio, a moram priznati i ja njega. Kao što sam i očekivala, Alda vremenski uvjeti nisu oduševili, baš kao ni sklizak teren (zabilježio je jedan pad i nekoliko udaraca), a svoju nespretnost opravdao je izjavom da sam ga vodila na najopasnija mjesta u Narviku. Ni blizu istini, ali ako mu je tako lakše, neka mu bude.

Kad je počeo kukati da je u nekoliko dana uspio postati depresivan zbog tame i hladnoće, shvatila sam koliko je bolje što sam ja ovdje i on u Šiauliai, a ne obrnuto. Nažalost nije imao sreće vidjeti auroru borealis jer je stalno bilo oblačno s kišom i snijegom, ali nema razloga biti tužan. Svakako je došao gledati mene, a ne buljiti u nebo. To može obaviti drugom prilikom.

Unatoč malim nezgodama, poslala sam ga nazad u Litvu sretnog i zadovoljnoga. Sljedeći put vidimo se opet za dva mjeseca, no ovaj put u njegovim krajevima. Naredila sam mu da do tada popriča sa suncem i dogovori nam sastanak početkom siječnja jer sam njegov veliki fan. Bez presinga dragi, ali što se mora obaviti, mora se. Ne želim izgubiti pigment pa da, nedobog postanem plavuša. Znaš da mi ne ide uz osobnost.

Aldo se čudi kakva je ovo ‘plaža’

 

Oglasi

2 thoughts on “Iz NA(R)VIKe: Mrkli mrak, skijanje na travi i omiljeni gost

  1. Uh,taj Narvik stvarno djeluje sumorno i turobno,dobro da je malo svjetlosti došlo u vidu tvog dragog…Zamišljam sebe kako učim norveški,pa se smijem,jer u ovim godinama jezik mi se zapetlja i na hrvatskom 😀

    Sviđa mi se

    1. Stvarno vrijeme utječe na raspoloženje.. kad je ovako mračno baš se ne možeš pokrenuti.. Istina malo došao dragi, ali još brže otišao.. Što se norveškog tiče, gramatiku je lako svladati samo izgovor je blago rečeno katastrofa 🙂

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s