Iz NA(R)VIKe: Sad mi je jasno zašto Norvežani ne znaju gdje je Hrvatska

Ništa me ne može naljutiti ni šokirati kao ljudska glupost. U to sam se još jednom uvjerila nedavno kad su Hayku i Oleksiju došla dva prijatelja u posjetu. Jedan je čistokrvni Norvežanin, a drugi Mongol koji se u Narvik preselio prije 15 godina i sad je u vojsci. Pružimo ruku jedni drugima da se upoznamo i onda je trebala krenuti ona klasična priča: ‘Otkud si, kad si došla ovdje, zašto..?’. Međutim mi smo zapeli već na prvom pitanju – Gdje je to misteriozno mjesto iz kojega dolazim.

modern-polical-europe‘Ne znam gdje je, ali izgleda kao čizma’

Počela sam objašnjavati gdje je Bosna i Hercegovina pa kad sam shvatila da me gledaju kao telci u šarena vrata, prebacila sam se na Hrvatsku, jer pomislih možda im je tako lakše. U početku sam mislila da me stvarno zezaju, no oni su i dalje ustrajali da im objasnim gdje je ta zemlja. Probala sam s Jadranskim morem, Balkanom, Slovenijom, Italijom… ma ništa nije upalilo jer obojica nisu imala pojma što znače te riječi koje ja nasumično biram. Samo se Mongol pohvalio da zna kako Italija izgleda kao čizma (ali ne zna gdje je) i da je jednom čuo za Balkan, ali da ne zna točno što je to ni gdje se nalazi.

Naravno da sam vidno nanervirana počela nabrajati kako im profesori zemljopisa trebaju momentalno dobiti otkaz, kako ih treba biti sram što nemaju pojma o osnovnim stvarima… Na to me je Mongol, sav važan, zamolio da mu na tetovaži na ruci pokažem gdje se nalazi njegova zemlja. Kao što je rekao, tako sam i napravila, pa je ostao zbunjen i šokiran zašto ja to znam. Ostala sam još koju minutu u čudnom društvu, no kad su počeli lupetati o poslovnim idejama i planovima o stjecanju masnog bogatstva, nisam mogla izdržati pa sam se pokupila u sobu samo da ih ne izvrijeđam.

‘Sad mi je posve jasno neznanje kojim Norvežani barataju’

Prije nego što objasnim kad sam i kako saznala zašto mladi Norvežani oskudijevaju bitnim informacijama, moram vam otkriti kako su mi ovdašnji učitelji utjerali strah u kosti i kako izgleda nastava u njihovim školama.

skola
Frydenlund skole, tzv. Crvena škola

Zadnjih tjedan dana počela sam volontirati u Frydenlund skole (osnovnoj školi u Narviku) gdje mi je glavna zadaća pomoći profesoru s fotoprojektom i izložbom koju sprema s učenicima sedmog razreda. Nakon izložbe dogovorili smo se da ću djecu učiti kako snimati i montirati. Uz činjenicu da ću raditi s njima nešto što me zanima, ovo mi je idealna prilika da još lakše i brže naučim jezik. Zato sam zadnji tjedan provela svaki dan u sedmom razredu i sudjelovala na satima znanosti, norveškog i engleskog jezika, matematike i nečeg što ne znam kako nazvati, ali najbliže je rukotvorinama, multimediji i uglavnom praktičnom radu.

Nikad neću zaboraviti prvi sat – znanost. Djeca čekaju ispred vrata, učiteljica prva ulazi u razred, pruža svakome ruku, pozdravljaju se s ‘god morgen’ i sjedaju na svoja mjesta. Ja stojim pred pločom i čekam da me predstavi. Kad odjednom ona vrisnu, naredi svima da izađu iz razreda i kreće 15-minutna skrika, vriska i galama. Učenici se tresu, ja imam veliki upitnik iznad glave, a učiteljica se crveni od visokih frekvencija koje proizvodi. Ušli su ponovno u razred, lagano se tresući i nitko nije progovorio.

Napokon me je predstavila, sjela sam na kraj razreda i uživala u blok satu dok se učiteljica cijelo vrijeme derala na djecu. Znam da su učenici često nepodnošljivi, ali ova žena nije bila normalna. Znate koliko je sati kad sam se ja smrzla od straha. Kasnije sam od učenika doznala da su kažnjeni jer su progovorili dvije riječi dok su ulazili u učionicu. Zato im je zabranila da za vrijeme odmora izlaze iz razreda.

Učenici ostavljaju obuću ispred razreda, i cijeli dan su u čarapama (većina nosi različitu lijevu i desnu čarapu) ili kroksicama. Jedino profesori hodaju u svojoj obući. Na svakom satu su po dva učitelja koji u razred ulaze s košarama kao iz Konzuma gdje drže materijal potreban za održavanje nastave. Nemaju male ili velike odmore poput nas. U danu imaju dvije pauze po pola sata (u 10 i 12 sati) koje provode igrajući se vani (bilo da je snijeg, kiša ili oluja). Učenici učitelje oslovljavaju imenom, jedu za vrijeme nastave, hodaju i pričaju međusobno tijekom svakog sata, izlaze iz razreda bez pitanja, bez problema ulaze u učionicu nakon učitelja… Sve ono što nama nije bilo dozvoljeno, mali Norvežani za vrijeme nastave neometano rade.

No vratimo se sad na ono što oni uče i zašto su tako tanki u zemljopisu. Dok sam ja u sedmom razredu imala 12-13 predmeta, Norvežani u toj dobi imaju svega sedam, od čega su dva tjelesni odgoj i glazbena kultura. Zemljopis ne postoji kao poseban predmet nego je uklopljen u nešto što zovu društvenim/sociološkim predmetom. A što se tiče materije koju trenutno obrađuju, e tek sam tad ostala bez teksta.6542085_700b_v1 Primjerice na satu matematike vježbaju koliko je 13+9, 7+16.. i slične zapetljanje matematičke operacija. Nisam mogla vjerovati svojim ušima i očima. Ono što so mi svladali drugom-trećem razredu, oni obrađuju u sedmom. Kad je s matematikom tako, onda zamislite što uče na tom društvenom predmetu i koliko se zemljopisa doista dotaknu.

Dobro mi je rekao profesor s kojim radim na projektu:’Mi smo bogati jer imamo naftu i od nas se ne očekuje da išta znamo, ili ne dao bog izumimo.’

Živo me zanima kakvo je stanje u višoj osnovnoj ili srednjoj školi. Iako sam čula priče da su i više razine obrazovanja dosta jednostavnije od naših. Inzistiraju na praksi, što je po meni odlična stvar, ali to ne znači da teoriju moraju skroz izostaviti. Zato se i dogodi situacija da imaš 25 godina, ne znaš, ali te i ne zanima koje te zemlje okružuju, kojim jezikom tko priča i slično.

Bernhard samo srijedom volontira u istoj školi, no s učenicima trećeg razreda. Također je bio šokiran količinom galame i pristupom učitelja prema djeci. Konstantno mu govore da ne smije biti drag prema učenicima, jer on im nije prijatelj, nego učitelj. No on je naišao na još jedan problem kojemu se stalno smijemo. Iako dolazi iz Austrije, učitelji su shvatili da je iz Australije i tako ga predstavljali djeci cijeli dan. Tek prošli tjedan ih je odlučio ispraviti, no oni su i dalje bili uvjereni da mu je maternji jezik engleski. Austrija i engleski jezik, pa zašto ne. I kad mu je već prekipjelo objasni je učiteljici (drugoj najglasnijoj u školi) da u Austriji pričaju njemački. A ona šokirana odgovorila: ‘A to znači da ti ne znaš baš svaku riječ na engleskom’. Što dalje reći.

Oglasi

5 thoughts on “Iz NA(R)VIKe: Sad mi je jasno zašto Norvežani ne znaju gdje je Hrvatska

  1. Kad ovo čujem ne mogu vjerovati da se roditelji norveških dvanaestogodišnjaka meni bune kako su njihova djeca dobila previše za učiti i kako su oni to rekli učiteljici na roditeljskom, a matematika u sedmom razredu im je zbrajanje ???? Oni smatraju kako su njihova djeca opterećena???
    Imam sina dvanaestogodišnjaka, koji se sa svojim norveškim rođakom – vršnjakom ljeti igra. Najblaže rečeno – velika je razlika u vještinama kojima raspolažu : umnim i sportskim.

    Liked by 1 person

    1. Recimo engleskim jezikom odlično barataju i obrađuju vrlo zahtjevne tekstove, gramatički i vokabularno, ali zato su na norveškom jeziku danas 2 školska sata odgovarali na 10-ak pitanja poput što je mačka, kako izgleda svinja i sl. Totalno su mi neshvatljivi.

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s