Iz NA(R)VIKe: U raljama polarne noći

Svakog ponedjeljka kad završimo s tečajem i otvorimo vrata muzeja, ostanemo bez teksta. Baš u ta dva sata (od 13 do 15) skužimo koliko se vrijeme promijeni. Oblaci se kreću kao ludi i za čas nastane mrak. Tek na rubnim ili uzvišenim dijelovima grada možete vidjeti prizore kao na slici. Naime, ako nađeš dio koji ne blokiraju visoke planine, možeš uživati u nevjerojatnom prizoru: crnim oblacima isprekidanima florescentno plavim mrljama, što je zapravo neuspjeli pokušaj sunca da obasja ovaj gradić.

Polarna noć uzela je maha, ali sunce se ne predaje tako lako

Čudno sam se osjećala dok sam gledala u nebo i pokušavala napraviti što bolju fotografiju. Možda se mnogi neće složiti, ali ovo mi je bilo u rangu s aurorom borealis. Cijelo vrijeme imaš osjećaj da je sunce tu negdje, ali ga blokiraju planine i oblaci, pa si okružen mrklim mrakom.

Sad mi je kroz glavu prošla snimka s YouTubea ‘Mujo u Kanadi‘. Sve mi je zanimljivo jer doživljavam po prvi put, što ne znači da bih isto pisala da mi je ovo četvrta ili peta zima u mraku.

Baš kao Norvežani

Budući da nad Narvikom tama bdije tri mjeseca, nije na odmet dodatno osvijetliti kuće i ulice. Kako bi razbili mračnu atmosferu, lokalni ljudi na sve prozore u kući stavljaju lampe, a na automobilima su dodatna svjetla jer nije u redu zgaziti kojeg pješaka samo zatto što nemaš dobar pogled.

Kako smo tu dva mjeseca i nismo (hvala Bogu) pokupili nešto navika i običaja od Norvežana, David je danima kmečio o tome kako bismo i mi trebali staviti koju lampu na prozor. Čisto da se uklopimo i da ljepše izgleda naše zdanje u mraku. Kad je shvatio da od zajedničkog kupovanja nema ništa, počeo je popravljati sve pokvarene lampe što ih držimo u podrumu. Kako ni to nije upalilo, uzeo je jednu iz moje sobe jer je zaključio da i bez nje imam dosta svjetla za kvadraturu.

I evo stoji sad lampa na jednom od prozora, a Čeh je sretan kao malo dijete jer je napravio nešto na norveški način. Nek se dijete veseli.

Alarm najgori neprijatelj

Lijepo je to za vidjeti i nekome ispričati, no tu je i druga strana medalje. Ništa, ali baš ništa nam se ne da raditi. Da se ustaneš iz kreveta treba ti duplo više snage nego prije, da odeš do posla, skoro nemoguća misija, a što se tiče ostalih aktivnosti koje smo prije radili, sad se sve svelo na igranje Rizika ili Jenge.

Nikad mi nije bio omiljeni prijatelj, ali ovih sam dana posebno kivna na alarm. Kad ujutro, to jest navečer, zazvoni, najradije bih ga izbacila kroz prozor.

Jedino u čemu još uživam od vanjskih aktivnosti je šetanje gradom kad na ulicama nema nikoga pa glumim da sam na početku nekog trash hororca. Što ću, zabavljaju me čudne stvari.

 

Oglasi

3 thoughts on “Iz NA(R)VIKe: U raljama polarne noći

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s