Iz NA(R)VIKe: Od novinarke do drvosječe u Beisfjordu

Pronašli smo odličnu formulu kako provesti vikend na svježem zraku, raditi nešto korisno, učiti jezik i pritom se odlično zabavljati – glumimo drvosječe ilitiga popularne lumberjackove. Samo nismo svi pustili brade. Pa da pojasnim kako smo došli do ove aktivnosti, što smo točno radili i zašto nam je ovo bio zanimljiviji način učenja jezika od tečaja.

Timski rad, pokazivanje mišića, bez spolne diskriminacije (skoro)

Zima je već pokazala svoje očnjake na ovim prostorima pa smo se složili kako je vrijeme da krenemo koristiti naš kamin, koji nam je do sada služio kao polica, kako bismo se lakše ugrijali. Ali i unijeli malo romantičniju i topliju atmosferu u plavoj kući.

Međutim, naišli smo na jedan mali problem – nedostatak ogrjevnih drva. Tu nam je uskočio Joakim, odnosno njegov otac Rune koji nas je obećao opskrbiti ogrjevnim materijalom ako mu pomognemo u prikupljanju drva za sljedeću godinu. Naš četvero plus Oleksi jedva smo dočekali da se prihvatimo posla. Vođeni mišlju kako je svaki posao koji obavljamo u paketu zanimljiv i uzbudljiv, ni ovaj put se nismo prevarili.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
David, ja, Lucile, Bernhard i u drugom redu Oleksi

Kad naučiš psovati, onda si svladao jezik

I dok većina mojih poznanika, prijatelja ili pokoji član obitelji idealnu subotu zamišlja s mamurlukom uzrokovanim pretjeranim druženjem s čašom prethodne noći, mi smo jučerašnji dan proveli u šumi uz zvuk motorne pile, miris vatre i konstantnog smijeha novopečenih drvosječa.

Spremili smo se, neki naspavani, neki premoreni, i dočekali 10 sati kad su po svoje nove radnike došla tri nasmijana Norvežana s terencima i prevezli nas do Beisfjorda udaljenog 30-ak kilometara od Narvika. Bili su to Rune i njegovi rođaci, dva simpatična i povelika brata koji su do kraja dana zaradili titulu naših učitelja ‘lošeg’ norveškog jezika.

Braća Petterson su već u automobilu počeli s nama snakati (pričati) po norveški, a mi smo bili sretni i zadovoljni jer smo imali cijeli dan za pokazati što smo to do sada naučili. Kad su se trudili pričati književno (bokmål) i polako, Austrijanac i ja smo ih dosta dobro razumjeli. No, najdraže im je bilo zainteresirati nas za priču pa ubaciti svoj dijalekt tek da vide naša zbunjena lica jer u tom slučaju su nam zvučali kao da pričaju kineski. Dok bih ja otvoreno pokazala da nemam pojma što su mi rekli, Bernhard e podmuklo ispustio zvuk ‘ahaaaa’ kao da ih razumije. Naravno da su ga provalili pa smo mu se smijali cijeli dan.

Bez naslova4
Punimo drugu turu, tad smo još dobro vidjeli što radimo, a ruke su nas još uvijek dobro služile

No nakon utvrđivanja razlika u izgovoru zamjenice ‘jeg’ (ja) kroz Norvešku, naši novi učitelji su se potrudili podučiti nas pokoju psovku i nagovoriti nas da ih izgovorimo pred Runejem. Teško bilo žabe u vodu natjerati. Sreća što šefov otac ima smisla za humor. Da, dobro ste pročitali, našli smo Norvežanina koji dobro pliva u tim vodama.

Imala sam sve preduvjete za odličan pad

Djelomično sam se osjećala kao kod kuće jer sam godinama ljeto provodila slažući drva, doduše u malo drugačijim uvjetima – nije bila zima, nije bilo mraka i temperatura je bila viša za nekih 30-ak stupnjeva. I jedna mi je stvar jako falila za vrijeme jučerašnjeg posla – mlađa sestra koju bi svake godine naglo zaboljela glava usred posla pa bi ju otac posla u kuću da se ‘oporavlja’.

Ovog puta nije nikoga boljelo, jedino sam ja potencijalno mogla završiti u gipsu – više puta, a Lucile je jedan od pokušaja slučajno svojom kamerom i zabiljeBez naslovažila. U svoju obranu mogu reći da je teren bio jako zahtjevan – samo zamislite da smo u planini, šumsko tlo je prekriveno klizavim lišćem, u blizini je potok koji ne pomaže previše, a ja imam tendenciju zapinjanja i padanja čak i na ravnini. Bilo je samo pitanje trenutka kad ću poljubiti pod.

Naravno da smo se svaki put raskrivili od smijeha, a moj izgovor je bio da sam pokušala malo nasmijati ekipu kako bi se opustili dok obavljamo težak fizički posao. Ali Oleksiju nikad neću oprostiti što je htio baciti deblo na mene dok sam bespomoćno ležala u potoku. Pamti pa vrati!

Zapaljena kobasica s okusom šume

Ne mogu Norvežani provesti ni sat vremena u prirodi, a da ne zapale vatru i okrenu koju kobasicu. Mislim da se Bernhard nije dobro snašao u procesu pripremanja ručka. Ovako je izgledao njegov obrok, a uzmite u obzir i to da mu je netom prije slikanja kobasica pala na pod.

2-horz
1. Boksanje s Davidom i Bernhardnom 2. Bernhard zapalio kobasicu

Kako je naš glavni lumberjack s vremena na vrijeme morao uzeti pauzu od nekoliko minuta, mi smo u tim prekidima lako pronalazili zanimaciju. Malo smo se boksali (ferplej Bernhard i ja protiv Davida), raspravljali je li pas zaljubljen u Austrijanca ili ga čudo gledao što je jeo hot dog ispred njega, Oleksi bi se raspitivao za posao, a Lucile je cijeli dan hodala s kamerom oko nas. Zato sad Čeh ima dokaz da sam ga pokušala ubiti, zabilježeno je nekoliko kadrova moje nespretnosti, Bernhardovog pretvaranja da je Schwarzenegger ili Oleksijevog ozbiljnog pogleda na rad.

Čeh je u podrumu pronašao muški baloner, koji koristi kao radnu odjeću, ali problem nastaje kad ga obuče. Nikako ne mogu ostati ozbiljna jer me podsjeća na seksualnog manijaka (možda pedofila) koji vreba novu žrtvu.

Zamalo zaspali na putu kući

U trenutku kad smo završili posao, jer je bio mrkli mrak, imala sam osjećaj da je bilo bar 7-8 sati, ali je kazaljka jedva prešla tri. Tek kad cijeli dan provedeš vani, skužiš kako brzo nastane tama i čudiš se što pred sobom imaš još cijeli dan, odnosno noć.

Onako prljavi sjeli smo u automobile, pokušali progovoriti još koju rečenicu na norveškom, ali nas je vožnja zajedno s grijanjem uspavala. Mislim da sam na par minuta i zaspala (mrak me prevario). Braća Petterson su se dobro nasmijala kad su shvatili da smo napokon zašutjeli, da nema smijeha i buke jer smo premoreni.

Ruke mi se malo tresu, noge su mi pun modrica, no to me neće zaustaviti da se i sljedeće subote igram drvosječe. Čak su nam ostavili radne rukavice kako bi bili sigurni da ćemo im i drugi put pomoći. Da nas lakše pridobiju, obećali su novu lokaciju s još zahtjevnijim terenom, a naravno i mrak će nas prije prekinuti u radu.

Oglasi

3 thoughts on “Iz NA(R)VIKe: Od novinarke do drvosječe u Beisfjordu

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s