Stranci u norveškoj kuhinji: Potreban oružani list i gas maska

Cijelo svoje djetinjstvo, odnosno dio s hranjenjem, provela sam u suzama, sa štapom na stolu ili šopanjem sirupima za apetit. Ok, bila sam neuhranjena i voljela sam jesti svega tri-četiri namirnice, ali te sirupe nikad neću oprostiti svojim roditeljima. Sigurna sam da je negdje na etiketi sitnim slovima pisalo ‘počinje djelovati za 10 godina od konzumiranja’. Zato sam negdje u sedmom razredu buknula i od tada kreće borbama s kilažom, no ovaj put nisam trebala otvarati apetit, već obrnuto.

Sad sa svojih 25 godina i dalje imam problema s hranom, no broj namirnica koje konzumiram je dobro porastao u odnosu na djetinjstvo. Brojka se sad sigurno vrti negdje oko 15. Zbog toga konstantno od drage majke slušam riječi ‘ti sa svojom prehranom nećeš poživjeti ni do 40-te’ i zato je bila užasno zabrinuta, odnosno krivo glagolsko vrijeme, zato je užasno zabrinuta oko moje prehrane u Narviku.

Već je na početku prošlog ljeta počela kukati oko toga što li ću ja jesti na tom sjeveru i koju ću zdravstvenu tegobu ovaj put navući na sebe. Recimo da su tri mjeseca bila i više nego dovoljna da otkrijem koju hranu mogu spravljati, što izbjegavati u širokom krugu i kako se prilagoditi na norvešku kuhinju. Što me dovodi do glavne teme ovog posta – kuhanje u plavoj kući. Pa evo kako to izgleda kad se Austrijanac, Čeh, Bosanka, Francuskinja, Ukrajinac i Armenac uhvate kuhače.

Kuhinja u kojoj spravljamo sve navedene specijalitete. Slikano za vrijeme pečenja baguettea – najdraže grickalice u plavoj kući.

Neobičan pribor za kuhanje

Uz standardnu opremu koju sadrži vjerojatno svaka kuhinja u Narviku (tanjuri, tave, lonci, pribor za jelo i slično), u plavoj kući na kuhinjskom stolu možete pronaći čekić, oveći kamen i plahtu za krevet. Razlog? Austrijanac i Bosanka u kuhinji.

Dio s kamenom sam već ranije objasnila. Radilo se o potrebi razbijanja raka što sam naučila ovog ljeta na Hvaru. I dalje umirem od smijeha kad se sjetim šokiranih lica svojih sustanara kad sam krenula razbijati po kuhinji. S obzirom da se zbilo već prvog tjedna našeg suživota, mislim da sam zahvaljujući toj aktivnosti izgradila kakav-takav autoritet u kući. Je vidite, možda je taj kamen višenamjenski.

Kažu u Bosni kad znaš razviti pitu, možeš se udati. Znam, ali eto baš mi se ne da udavati.

Plahta za krevet – ponovno sam krivac ja. Palo mi je na pamet kako bih mogla napraviti pitu, ali nisam imala odgovarajući stolnjak na kojemu bih mogla razviti tijesto. Zato sam se uvalila u ormar i pronašla plahtu koju nitko ne koristi. Opet su svi imali veliki upitnik iznad glave kad sam počela prekrivati stol. No kad je pita napokon bila gotova, pojeli smo je za pet minuta, pa su moje neobične metode kuhanja ipak naišle na odobravanje.

No u svoj toj ludosti imam pratnju, a trebalo mi je svega dva mjeseca da se uvjerim kako nisam jedini pacijent u kuhinji. Bernhard je odlučio napraviti izvorni austrijski kolač s bademima. Zbog badema je odmah na početku naišao na problem – trebalo ih je usitniti, za što nemamo potreban aparat. Lucile i ja smo mu predložile da se posluži čekićem, na što ga nije trebalo puno nagovarati. Odavno se nisam više smijala nečijem kuhanju kao te večeri kad je nespretni Austrijanac psovao, vikao i tukao čekićem po bademima. Sad shvaćate zašto nam svi govore da trebamo imati oružani list kad se oboje pojavimo u kuhinji.

Čeh u kuhinji, svi napuštaju kuću

Ako želi cijelu kuću za sebe, David treba napraviti samo jedno – uhvatiti se kuhanja. Svaki put kad on odluči nešto spremati, cijela kuća smrdi dva dana. Sad smo već utrenirani pa iste sekunde skačemo, palimo napu, otvaramo sve prozore ma koliko hladno vani bilo ili se jednostavno kupimo iz kuće.

Stvarno ne pretjerujem. Svaki njegov specijalitet sprema se po dva-tri sata, a svaki recept sadrži kilogram crvenog luka i neizbježnu svinjsku mast. Upravo u toj masti i jest problem. Izgleda kao kore za lazanje samo malo deblje i naravno bijele je boje. Da bi mast narezao na kocke, prvo moraš tjedan dana provesti u teretani, no zato kad se zagrije u posudi, instant tjera na povraćanje.

IMG_2308
Bernhard ponosan na svoje tijesto od badema.

Prije sam se pitala kako Čeh to može jesti, no kako sam do sad dovoljno dobro upoznala njegove prehrambene navike, ne treba mi odgovor. Davida ponekad koristimo kao napoj – sve što drugima ne odgovara što nije dovoljno jestivo, ukusno ili ga ima previše, samo njemu ponudimo. Nikad ne odbija.

Tipično norveški

Da se ne zavaravamo, ne jedemo pretjerano često norveška jela. Većinom se naša prehrana svodi na rižu, tjesteninu, konzerviranu tunu, rakove štapiće ili losos. No bar smo probali svakojaka tipične norveške specijalitete.

Gulaš od losa nestao je iz lonca dok smo rekli keks, dok se kitovim mesom hrani jedino David. Jeli smo i poznate mesne okruglice s džemom, poznati desert s jabukama – tilslørte bondepiker, smeđi sir Gamalost kojeg trpaju u apsolutno svako jelo bilo slatko ili slano i gostili se norveškim kruhom. Nije to dostojno nositi naziv kruh, više ultratanki mlinci, ali nek im bude.

Svi smo po prirodi radoznali pa smo probali i puding od mesa i ribe. Jednom i nikad više što se mene tiče. Ipak kako vrijeme odmiče, sve više pripremamo jela iz vlastitih zemalja. Multikulturalnost na nivo. Uostalom to i jest jedan od glavnih ciljeva EVS-a.

Oglasi

2 thoughts on “Stranci u norveškoj kuhinji: Potreban oružani list i gas maska

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s