Predbožićno vrijeme u Narviku

Milijunima djece na svijetu roditelji pune glavu pričom o bradatom, sijedom djedici s viškom kilograma koji ima najbolji posao ikada. Moji roditelji nisu bili previše spretni s glumljenjem Djeda Božićnjaka pa sam bila uskraćena za dio djetinjstva kad sam trebala vjerovati u tog lika koji nastanjuje Laponiju, ali uspijeva u jednoj večeri dostaviti poklone svoj djeci na svijetu. Sad kad sam udaljena svega nekoliko kilometara od Laponije, jedva sam dočekala da krenu božićne pripreme čisto da vidim na koji se način ljudi u Narviku spremaju za ovaj popularni blagdan.

IMG_0812Ispostavilo se da Norvežani imaju dvije verzije Djeda Božićnjaka – ovu američku s djedicom u crvenom odijelu i darovima, ali i onu s Julenissenom u sivom odijelu koji živi na farmi i brine se o životinjama. No neću sad zalaziti u mitologiju i legende, jer imam nekoliko zanimljivijih priča vezanih uz Božić u Narviku.

Gdje mogu unajmiti dijete za besplatan crtić u kinu

Prvi od naših dana u božićnom duhu završio je neslavno. David, Lucile i ja pročitali smo u 12:45 u novinama da se u kinu u 13:00 prikazuje animirani film i da je ulaz besplatan. Pritom se naravno očekivali da će dvoranu popuniti roditelji s djecom. No nas troje smo odlučili okušati sreću. Na putu do kina ja sam samo smišljala koje dijete s ulice možemo posuditi i iskoristiti kao ulaznicu u kino, no kako su me Lucile i David odgovorili, pomirila sam se s tim da je dovoljno približiti se majci i djetetu ispred nas u redu i glumiti da smo svi skupa.

U redu za kino roditelji, djeca i tri volontera 🙂

Lucile je bacila urok na nas kad je rekla: ‘Vidjet ćete da će se baš ispred nas popuniti dvorana i da nećemo moći ući’. Vjerovali ili ne, nakon 20-ak minuta čekanja u redu, upravo se to i dogodilo. Ne treba ni spominjati koliko smo bili razočarani. David je pokušao ispipati teren, možemo li ući pa sjesti na stepenice, no dobio je veliko NE uz objašnjenje da je to preopasno ako slučajno izbije požar. Pokunjili smo se, kupili namirnice, napravili palačinke i gledali crtić koji smo sami izabrali na laptopu.

Nikad me nitko više nije izgrlio i izljubio

U ovim krajevima jako su popularni božićni tulumi, pa se Narvičani trude da za njih ne ostanu zakinuti stari i nemoćni kao ni osobe s posebnim potrebama. Ove godine mi volonteri poslužili smo im kao ispomoć i glavni zabavljači.

Prije dva dana pomagali smo profesoru Knutu da u jednoj od srednjih škola u Narviku organizira božićni party za hendikepirane osobe. Očekivali smo oko 50-ak gostiju, a pojavilo se nešto manje mlađih i starijih osoba raspoloženih za zabavu.

Nakon što smo ih poslužili večerom krenula je prava zabava. S obzirom da isti gosti godinama dolaze na ovaj tulum, shvatljivo je zašto su im novi članovi organizatora bili zanimljivi. Knut nas je na početku čak i upozorio da neki od njih jako vole plesati pa da ih možemo zabavljati. Naravno da sam odmah počela zezati Bernharda kako će cijelu večer morati zabavljati ženski dio i da ćemo mi to snimiti. Samo zato jer se potužio da ne voli i ne zna plesati. Ali večer je tekla u drugom smjeru.

Bernhard i ja dogovaramo detalje oko posluživanja gostiju i pritom učimo norveški dijalekt

Jedan od gostiju pojavio se sa starim fotoaparatom na film pa je mene i Lucile pratio u stopu i zaslijepio jedno 30 puta bljeskalicom. Drugi mladić s Downovim sindromom cijelu večer je sjedio na bini s jelovnikom u rukama i glumio da svira harmoniku. Kasnije nam je Knut objasnio da je za vrijeme školovanja bio član benda JFK i da je često nastupao pred publikom, ali bi njegovu gitaru uvijek iskopčali, a da on to ne zna. Tako se zabavljao iako nikada nije nijednu notu odsvirao, no kako je uživao u tome, nitko mu nije htio srušiti snove.

Dok smo sjedili za stolom, prišao mi je s leđa i u svega 20-ak sekundi uspio me prepasti, zagrliti, poljubiti, upitati što mi znači tetovaža na ruci i vratiti se na binu svirati. No u roku od nekoliko minuta interes je pokazao drugi gost. S obzirom da ima poteškoća s pričanjem, jedva sam ga uspijevala pohvatati što mi govori.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Norvežani su opsjednuti tombolama. Na svakoj zabavi i u svakoj prilici okušat će sreću

Naredna četiri sata proveo je prateći me po dvorani, moleći me za ples i da nakon tog dana moram s njim otići na večeru.

Jednu želju sam mu ispunila – zaplesala sam s njim dok su Bernhard i Lucile umirali od smijeha, i naravno snimali, no večeru mislim da ne bi preživjela. Mislim da me nitko nikada u životu nije toliko izgrlio i izljubio. Ako uzmete u obzir da se donedavno nisam ni znala grliti i da mi nije baš ugodno kad mi netko dodiruje lice, pogotovo stranac, možete zamisliti koliko sam truda uložila da se smijem i ne pokažem da mi to zapravo smeta. Ali bio je drag i nisam mu mogla slomiti srce. No u jednom je trenutku odlučio sjesti do mene i ne odvojiti se pa mi je Bernhard uskočio u pomoć. Rekao mu je da sam mu ja djevojka nakon čega se moj udvarač pristojno povukao, zadnji put me poljubio i zagrlio, pa se prihvatio mikrofona i ostatak zabave pokušavao pjevati.

Kao pingvini po ledu do Crvenog križa i nove zabave

Dok kod nas po pločnicima  bacaju sol da je lakše kretati se, Narvičani hodaju sa šiljcima na cipelama, a aute voze bez ijednog lanca. Ili imaju jako dobre gume, ili su njihovi automobili naviknuti na vječni led baš kao i ljudi pa im ne treba pomoć.

Nakon ‘tulumarenja’ u petak, nedjelju smo ponovno proveli u zabavljačkom duhu, no ovaj put s Narvičanima 65+. Iz Crvenog križa su nas ponovno zamolio da im pomognemo u posluživanju gostiju, ali i da se pobrinemo da gosti dođu živi i zdravi do dvorane. Inače, trenutno je vani zbog debelog sloj leda skoro nemoguće hodati ako imaš 20-ak godina, a pogotovo ako si zagazio u sedmo ili osmo desetljeće. A s obzirom da sam jako dobra u padovima i da Lucile iza sebe već ima nekoliko proklizavanja i padova posljednjih dana, imale smo tremu dok smo pod ruku vodile naše goste da se ne polomimo zajedno s njima. Srećom sve je prošlo u najboljem redu i bez potrebe zvanja hitne pomoći.

Na kraju zabave, nešto mirnije ovoga puta, ponovno smo došli do istog zaključka – Norvežani su nula bez plana. Čak se ne mogu ni zabavljati ako svaka minuta nije programirana i isplanirana. Zato su naši gosti odmah nakon tombole kretali kućama ili u staračke domove, jer nema se više što raditi.

Davida više od mjesec dana izluđujemo da je perverznjak koji hoda po Narviku i ljubi starije gospođe. Sve je krenulo od trenutka kad ga je jedna 45-godišnja Norvežanka htjela zagrliti i zahvaliti mu što joj je pomogao s eventom, baš kao i sve nas ostale, a on ju je poljubio. Od tad mu ne damo mira, a danas je na kraju zabave ponovio istu stvar samo mu je izabranica imala blizu 70 godina. Možete zamisliti kako smo ga se tek uhvatili.

Tresla se brda, rodio se miš

Za kraj sam ostavila ‘veliki’ event – paljenje lampica na gradskom božićnom drvcetu. Prva nedjelja adventa i famozno paljenje bora ispred hotela Scandic također je bilo najavljeno u novinama kao jedan od najvećih božićnih događaja u gradu. Lucile i ja smo ponovno odlučile riskirati život i po ledu se uputiti da prisustvujemo velikom događaju u Narviku.

Čim smo se približile hotelu, počela sam se osvrtati i tržiti koji će to bor upaliti. Okupilo se oko 200-tinjak ljudi, djeca obučena u Julenissene su pjevala i zabavljala prisutne te došao je trenutak kad smo se trebali okrenuti i kad će nas bor sve zabljesnuti svojom ljepotom. U trenutku kad su upalili tih par svjećica na drvcu, Lucile i ja smo se od sve muke opalile smijati i istog trena uputile kući. Da mi je bar Oleksi rekao kako to izgleda, nema tog boga koji bi me natjerao na ovoj hladnoći i ledu ići tamo. Nadam se da ovo nije kraj i da će Narvičani okititi još koji dio grada, jer za sada sve izgleda mizerno i otužno. Ipak, sve se bojim da je to to.

Nisam vjernica niti religiozna pa mi Božić ne znači ništa više od ukusne hrane i lijepog ugođaja, ali izgleda da ću ove godine biti uskraćena za oboje.

Uvijek sam se smijala kako su kitili bor u Livnu. Na trg bi nabili bor (koji je šesto stajao ukoso) od tri metra, a okitili bi metar i pol pri vrhu zato što bi svake godine donji dio nakita netko ukrao ili polupao. No ovaj u Narviku nije ništa bolji. Biće da je prerastao broj lampica pa nisu htjeli nove kupovati,.
Oglasi

2 thoughts on “Predbožićno vrijeme u Narviku

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s