Muško, žensko, staro, mlado – cijeli Narvik plete

Norvežanke, ali i Norvežani, svih uzrasta razvili su jednu jako neobičnu ovisnost – pletenje ili kako to oni lijepo kažu strikke. Svaki put kad mi netko spomene iglu ili vunicu ili me upita pletem li, najradije bih da me u tom trenutku pogodi ciglom. No postoji dobar razlog zašto se toliko grozim pletenja.

pletenje_norv

Na početku projekta, kad još kao volonteri nismo imali obaveza, šef nam se ‘trudio’ naći nekakvu zanimaciju pa je ženskom dijelu predložio da jednom tjedno odlazimo na superzabavno žensko druženje u Crvenom križu. Prema njegovim riječima, tamo smo trebali sresti žene svih uzrasta kako se druže, pričaju i uvijek nešto zanimljivo skupa rade. Naglasak na ‘zanimljivo’ i ‘zabavno’.

Lucile i ja jednog smo se utorka spremile te uputile na druženje. Pritom smo bile jako veseli, i naivne, jer smo napokon trebale raditi nešto zanimljivo, upoznati stanovnike Narvika i možda sklopiti koje novo prijateljstvo. Od ukupna dva sata mi smo izdržale sat i pol, i stvarno se divimo same sebi jer smo preživjele. No čim smo utekle, proklinjale smo šefovo ime jer nas je dobro izigrao.

Što nas je dočekalo – 10 žena u rasponu od 4 pa do 70+ godina sjede oko stola, tu i tamo progovore koju riječ na norveškom (mi tada nismo znali ništa od jezika, a one ne znaju engleski), drže igle u rukama, gledaju YouTube tutorijale i pletu. Problem je što vam stvarno riječima ne mogu opisati kako smo se osjećale. Pokušajte samo zamisliti kako je ludo i nezaboravno provesti 90 minuta u prostoriji s osobama s kojima ne možete komunicirati i samo trebate buljiti u njih i sa smiješkom ih bodriti dok pletu. Najjednostavnije rečeno bile smo ljute kao ris.

Shvatila sam da je odnio vrag šalju pa odlučila smisliti razlog zašto ranije napuštamo veselu družinu. Pri polasku smo se zahvalile na prelijepom druženju, a ja sam još dodala ‘vidimo se sljedeći tjedan’. Ne znam zašto sam im uopće lagala, mislim da su mi po izrazu lica mogle skužiti da me više nikada neće vidjeti.

Muški dio volontera ima isto okupljanje i oni kao normali ljudi idu na kuglanje, plivanje, pričaju o politici i slično, a ove naše pletu. Pa tko ne bi bio ljut. Oleksi nam se svaki utorak krvi napije prepričavanjem što su divnoga taj put radili.

IMG_0547
Učenici sedmog razreda pletu šalove i čarape

Mislila sam, bilo, prošlo i ne ponovilo se. Onda sam krenula volontirati u osnovnoj školi da bih shvatila kako sedmaši tri sata tjedno imaju predmet na kojemu, između ostaloga, pletu. Pokušala sam zamisliti svoje prijatelje i kolege iz razreda kako sjede mirno s iglama u rukama, čak i samu sebe, ali bih svaki put oplakala od smijeha. No mladi Norvežani i Norvežanke uživaju u toj aktivnosti. Nisam mogla vjerovati svojim očima pa sam nekolicinu dječaka upitala što misle o pletenju i svi su mi s oduševljenjem rekli da im se sviđa.

Sad mi je jasno zašto u svakoj trgovini vunice i igle zauzimaju najveće police jer u Narviku skoro da nema osobe koja ne plete. Ne znam za vas, ali donedavno mi je glavna asocijacija uz iglu i vunicu bila bakica koja sjedi u naslonjaču, drži naočale na pola nosa i iskošene glave skoncentrirano gleda u šal, šlape ili džemper u nastajanju.

No ovdje staro i mlado, bilo da je u školi, u kafiću, restoranu, na božićnom tulumu – nebitno, svaka okolnost je idealna za strikke.

 

Oglasi

One thought on “Muško, žensko, staro, mlado – cijeli Narvik plete

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s