Baltička avantura: Riga na ugodnih -20 stupnjeva

Skoro tri mjeseca bez sunca i isto toliko održavanja veze na daljinu, jedva sam dočekala 30. prosinca da odletim do Baltika gdje sam s dragim i njegovim roditeljima dočekala Novu godinu. Utučena zbog polarne noći, naručila sam sunčane dane u Rigi, Vilniusu i Šiauliaiu, što je Aldo uspio ispregovarati, no zato nas je dobro zeznuo s temperaturom. Moja greška, trebala sam naglasiti da mi nije napeto šetati gradom na -20 dok se po meni stvaraj ledene sige. No unatoč pothlađenosti, uživala sam u baltičkoj avanturi. Pa krenimo s prvom destinacijom – Rigom.

Na obali Daugave. Preko puta je Nacionalna knjižnica. Latvijci objašnjavaju kako njen oblik predstavlja gospodarstvo zemlje. S dna su se lagano uspinjali do 2007. kad su počeli padati. No trenutno bilježe rast pa se zezaju kako trebaju i novo poboljšanje dodati na biblioteku.

Noć prije puta nisam oka sklopila, ali ne zbog nervoze ili uzbuđenja, nego zbog karme. Sustanar iz Armenije je prespavao bus za aerodrom pa je platio taksi do Harstada skoro kao i avionsku kartu do Rusije. Naravno da smo se danima smijali i sprdali na njegov račun pa sam odlučila budna dočekati 4:15 da ne bih i ja platila jednosatnu vožnju taksijem 2.000 NOK.

Nisam bila toliki baksuz pa je put prošao u najboljem redu i po planu. Jedino sam morala zagalamiti na lika pored mene kad je u avionu htio zamračiti prozor jer mu smeta sunce. ‘Ne diraj prozor ja se sunčam!’, viknula sam bez potrebe da mu objašnjavam zašto se toliko veselim zrakama sunca koje bi mi inače smetale očima. Pomislila sam kako me Lucile sad sigurno mrzi jer je ona jedina od nas koja se za praznike nije maknula s mračnog sjevera. No već kad sam sletjela u Rigu, zaboravila sam na sve što sam ostavila u Narviku.

DSCN1440-horz
Crkva svetog Petra u Staroj Rigi koja je u početku bila katolička te u 16. st postala luteranska. Stara je koliko i sama Riga. Na drugoj slici je danas Akademija znanosti koju nazivaju Staljinovom rođendanskom tortom. Ipak Josef nije doživio njen završetak.

Tko se vatrom igra…pet puta se opeče

Mada sam čula kako je latvijska metropola prava ljepotica, uspjela sam se iznenaditi. U starom dijelu Rige ne postoji građevina pored koje se nisam zaustavila, divila se ili okinula koju fotografiju. Vjerojatno među slikama imam i pregršt stambenih zgrada, kafića i građevina bez ikakva povijesnog značaja, ali što ću kad sve izgleda zanimljivo. Spoj secesije, koloritnih građevina, starina iz 1201. i dašak Božića – osjećala sam se kao malo dijete u Disneylandu. Moguće da sam pokazivala više oduševljenja jer sam stigla iz Narvika, ali to ne umanjuje činjenicu da je Riga najljepši grad kojeg sam do sada posjetila.

Problem je jedino bio taj što je temperatura dvoznamenkasto skrenula u minus. No meni je svejedno prolazilo kroz glavu da legnem na pločnik i pokušam uhvatiti malo boje. Treba iskoristiti svaku zraku sunca jer ću već nakon tjedan dana ponovno plakati za svjetlošću, a i dalje imam osjećaj da gubim pigment otkako sam u Norveškoj.

DSCN2824
Ispred kuće Crnoglavih. Malo podsjećam na Nazgula, ali pitala bih vas ja na -20 o izgledu.

No sad da vam pokušam predočiti zašto me toliko Riga očarala. Saznali smo da latvijsku metropolu možemo razgledati s turističkim vodičima koji vode dvosatne ture gradom potpuno besplatno. Zahvaljujući tome naslušali smo se zanimljivih priča i prošli kroz dijelove grada koje nikada ne bismo sami otkrili.

Jedna od meni najzanimljivijih svari za čuti bila je ona da su Latvijci svoj glavni grad zapalili, ni manje ni više nego pet puta. Većinom su svoje piromanske sklonosti pokazivali u krizna vremena kad je grad trebalo obraniti od napadača, no jednom su se debelo zeznuli. Povjerovali su pijanom stražaru da na njih kreće Napoleonova vojska pa su se brže bolje zapalili, no ispostavilo se da je umjesto vojske na njih krenulo krdo ovaca. Ipak, svaka čast na organiziranosti i hrabrosti. Kako nam je vodička objasnila, nakon petog piromanskog pothvata, mnogi su stanovnici pali u depresiju jer su se preko noći našli na ulici pa su masovno počinjavali samoubojstva. Posve shvatljivo jer ne mogu zamisliti kako je biti beskućnik u zimskim mjesecima kad iz trena u tren imaš osjeća da te zima reže nožem po svim dijelovima tijela.

DSCN1459-horz
Centralne tržnice u Rigi nalazi se u paviljonima nekadašnjih njemačkih hangara za cepeline. Ujedno je najveća tržnica ili bazar u Europi. Na desnoj fotografiji možete vidjeti hostel za mačke. Baš me zanima bi li ovakve kućice kod nas opstale i koliko dugo. No sad kad razmislim ne mogu se sjetiti da sam vidjela ijednu mačku ili psa lutalicu.

Od ruskih proizvoda najdraže im psovke

Rigu nastanjuje jednak broj Latvijaca i Rusa, ali ako mene pitate rekla bih da od svih ruskih proizvoda Latvijci najviše vole njihove psovke. Baš kao što mi je Oleksi objasnio da Ukrajinci nemaju svoje psovke nego ih posuđuju iz ruskog jezika, ista stvar je i s Latvijcima i Litvancima. Zato mi nije bilo čudno što sam na svakom koraku čula i prepoznala riječi poput ‘suka’ (сука), ‘blijad’ (блядь) ili ‘pašul na huj’ (пошел на хуй). Usput, hvala mom Ukrajinskom sustanaru na ubrzanom tečaju ruskog jezika.

Lijepo nam je to i vodička objasnila – okolni narodi su prepristojni pa u svojim jezicima nemaju psovke. Stoga su primorani te ružne riječi uvoziti od braće Rusa. Neka se oni zezaju, ako se Putinu uskoro prohtije pričat će oni samo ruski.

Nakon dva sata cupkanja, prolaska kroz ozloglašene dijelove Rige, naslikavanja svih atrakcija, usporedbe nacionalne knjižnice s latvijskom ekonomijom, divljenja ‘Staljinovoj rođendanskoj torti’ i ogromnoj tržnici obilazak smo završili ispred Spomenika slobode. Izgrađen je 1935. godine i simbolizira neovisnost i slobodu DSCN1438latvijskog naroda. Tri zvijezde predstavljaju tadašnje tri regije Latvije, a danas je spomenik jedna od najpopularnijih znamenitosti Rige.

Doček Nove godine na najhladnijem dijelu grada

Malo zagrijavanja uz litavski Devynerios 999 i bili smo spremni za doček. Iako smo se ranije smijali ljudima koji postavljaju binu u blizini Daugave jer smo smatrali da nitko nije toliko lud čekati Novu godinu u najhladnijem dijelu grada, tu smo negdje i sami završili. Odlučili smo se smjestiti na kameni most kako bismo imali najljepši pogled, ali i uživali na najnižoj temperaturi u gradu.

Uz zvuk usne harmonike, plesa, pjenušca i neuspjelih selfija zgazili smo u prve sekunde 2016. godine. Nakon divljenja vatrometu i na rubu pothlađenosti uputili smo se u obližnji bar kako bih se vratili među žive. Barem kafića, pubova i restorana po Rigi ne nedostaje pa nismo morali dugo lutati.

Nisam ni trepnula, a već je svanulo te smo se morali odjaviti iz hostela i krenuti put Vilniusa. No o litavskoj metropoli više riječi drugi put.

Pogled na Daugavu i Vanšu most za vrijeme dočeka i dan prije.
Oglasi

2 thoughts on “Baltička avantura: Riga na ugodnih -20 stupnjeva

  1. Bio sam u Rigi u julu 2015. i mislim da je to najljepši period za obilazak Baltika. Dok su kod nas bile nesnosne vrućine, tamo je bilo prijatnih 20-ak stepeni. Što se samog grada tiče, pisao sam detaljno o njemu na svom blogu i moram priznati da mi je to bilo jedno od ljepših putovanja. Riga nije grad od kojeg mnogo očekuješ, ali ima da ponudi mnogo toga, od predivnog starog grada, pa do ulica izgrađenih u potpunosti u Art Nouveau stilu.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s