Kroz Vilnius kao magnet za pijance i mutne likove

Nakon svega viđenoga u latvijskoj metropoli, moram priznati da nisam imala prevelika očekivanja od Vilniusa. Ispostavilo se da sam, ni prvi ni zadnji put, bila u krivu. Teško da mogu odlučiti koji mi je od ova dva baltička grada ljepši, ali i hladniji. Baš kao o što je to bilo u Rigi, i u prijestolnici Litve sve je bilo u znaku crkvi, katedrala, starog grada, smrznutih rijeka…

DSCN1643
Gediminasova tvrđava

Budući da sam imala dva dana na raspolaganju, potrudila sam se vidjeti i obići što više. U tome su me jedino omele učestale pauze koje smo bili primorani raditi jer bih se u suprotnom ovaj tekst potpisala kao dr. Victor Fries. Nisam htjela konkurirati Schwarzeneggeru (teško mogu nadmašiti njegove glumačke sposobnosti) pa se nisam bunila niti jednom kad bi Aldo predložio da se negdje ugrijemo, popijemo kavu ili nešto gricnemo. S obzirom na razliku u cijenama između Norveške i Litve, ali i činjenici da sam u zadnja četiri mjeseca dva puta bila u kafiću te popila najgore i najskuplje kave ikada, bilo je krajnje vrijeme da popravim statistiku.

DSCN1621-horz
Prvo sunčanje nakon tri mjeseca tame (i pokoji podsmjeh od prolaznika). Kako me Gediminasov kip podsjetio na mjesečara, nisam mogla odoljeti pa da se malo ne narugam.

U tjedan dana navozala sam se avionima, busevima i vlakovima dovoljno da mi je obitelj svaki dan imala razloga za brigu. Tu i tamo sam im se javila porukom čisto da znaju gdje sam i da sam živa, no nisu baš upratili na kojim sam lokacijama. Sve što su zapamtili bile su temperature o kojima sam ih izvještavala.

No vratimo se na putovanja. Prvo smo iz Rige busom krenuli za Šiauliai gdje smo hvatali vlak za Vilnius. Čim smo zagazili na teritorij Litve, zaustavila nas je policija i pregledavala dokumente. Tek sam se tad sjetila da mi je putovnica u prtljagi i da uz sebe imam samo isteklu osobnu iskaznicu. Tko će sad komplicirati, najbolje se napraviti lud pa ako bude problema preturat ću po torbama. Policajac je bacio oko na svaki dokument, no moju je osobnu uzeo u ruke i dobro se zagledao. Već sam pripremila teatralni izraz lica, ali nije bilo potrebe. Biće da mi se zagledao u fotografiju jer, budimo realni, niti sam fotogenična niti sam imala normalnu frizuru na slici. Lijepo sam se nasmijala, pomislila kako zaslužuje pohvalu zbog predanosti poslu i nastavila gaziti put Vilniusa.

DSCN2970-horz
U starom dijelu Vilniusa nalazi se republika Užupis (litvanski: ‘druga strana rijeke’). Radi se o umjetničkom distriktu koji je 1997. godine proglasio nezavisnost. Uz predsjednika imaju i Ustav preveden na 23 jezika. Među njima nalazi se i prijevod na norveški jezik.

Kako je Aldu ovo bio treći posjet Vilniusu, za veliki broj informacija nisam trebala pomoć dragog Googlea, mape ili lokalnih ljudi. Imala sam svog privatnog vodiča. Uz razne priče, zanimljivosti i povijesne fakte znao mi je pokoji put reći ‘nemoj to slikati, takvih kuća imaš na stotine po gradu’. Istina, još uvijek sam fotografiranjem skoro mogla napraviti film. DSCN2890-vert

Litavska prijestolnica obiluje zgradama u stilu gotike, baroka, renesanse.. zbog čega sam bila u istom problemu kao i u Rigi – sve što me okruživalo ujedno me i fasciniralo.

Glavni trg s katedralom i Gediminasovom statuom po noći izgleda doista zamamno, ali je ujedno i bio najopasnije mjesto u gradu. Za oklizati se i svom dužinom se pružiti po podu bila je dovoljna milisekunda nepažnje. No na opće čuđenje, nisam niti jednom poljubila pod. Čekali smo dnevnu svjetlost kako bi se popeli na toranj pored katedrale te uživali u panorami. Kad nam je žena na ulazu zaželjela sreću i upozorila da budemo oprezni, mislila sam da se šali. No ispostavilo se da je put do DSCN2901-horzvrha jako klimav i opasan. Prvo smo se provlačili iznimno uskom stepenicama pa s punom koncentracijom koracali starom drvenom konstrukcijom. Da stvar bude gora, toranj nije bio potpuno zatvoren kako se čini izvana tako da smo se kvalitetno sledili. Ali opet, isplatilo se.

Kad smo se približili napola smrznutoj Vilniji, komadi leda u obliku lopoča slijedili su tok rijeke te proizvodili škripavi zvuk. Neko vrijeme sam bila uvjerena da se to čuju moje kosti koje se lagano lede i odumiru. Možete misliti da pretjerujem, no kosa mi se jedne večeri doista smrzla. Dragi mi je u tom trenu spretno dao kompliment da izgledam kao Cruella De Vil.

DSCN1623
U pravom blagdanskom duhu na glavnom trgu grupa je dijelila ili prodavala porcije nekakve kaše, no istu su pripremali i servirali iz vojnog vozila. To je taj sovjetski dašak kojim odiše grad.

Kako smo prolazili gradom uzduž i poprijeko, bilo je samo pitanje trenutka kad će nam se pridružiti kakva lutalica, pijanac ili džepar. Valjda izgledamo jako druželjubivi jer uvijek na putovanjima steknemo kratkotrajna prijateljstva sa strancima. Nakon što su na nas nabasala dva sumnjiva lika kojih smo se jedva uspjeli riješiti i objasniti da nismo zainteresirani za naguravanja i razbacivanje novcem, upoznali smo simpatičnog i raspjevanog prosjaka s kojim se Aldo zbližio i više nego što je planirao.

Lik je izgledao kao Djed Božićnjak, samo s vidljivim posljedicama godina i godina alkoholiziranja. Dijelovi brade i brkova bili su mu smrznuti i žuti od duhana, a on je na -20 razigrano pjevao i plesao. Rekla bih po pokretima ili da provocira ili da je feminiziran. Dali smo mu nešto sitniša, zbog čega nije prestajao plesati, pričati s nama na ruskom, engleskom, litavskom.. Spomenuo je da je dobar prijatelj s Putinom, nas izjednačio s Rusima pa sa Slovencima i na kraju zagrlio Alda kako bi bolje izgledali na fotografiji. Nije bio baš presretan, s obzirom da se stari odavno nije bio u kontaktu s vodom, ali držao se junački.

DSCN1648

U hostelu smo također imali zanimljivo iskustvo. Prišao nam je Danac koji posluje po Švedskoj i Litvi te je često u Vilniusu. Kaže da je proputovao cijelu Europu, ali Hrvatsku kao ni Bosnu nije znao locirati na mapi. Tijekom cijelog razgovora žvakao je krzno s jakne i vidno lagao o svom biznisu. Sav sretan što je upoznao nove ljude kod kojih može odsjesti na sljedećem putovanju ponudio se da nas autom odbaci do Šiauliai, što smo bez razmišljanja odbili i povukli se u svoje odaje.

Osim zanimljivih ljudi koje smo sretali, naišli smo i na nekoliko neobičnih stvari u litavskoj metropoli. U tu kategoriju spada Tibetanski trg u republici Užupis koji nosi taj naziv od 2010. godine. te Isus s ruksakom. Ne znam koja se priča krije iza Isusa s ruksakom, ali definitivno izgleda spreman za put.

DSCN2928-horzDa završim krug ostala mi je još drugu najljepša crkva koju sam do sad imala prilike vidjeti. Prvo mjesto i dalje čvrst drži Sagrada familia, no crkva svete Ane iz Vilniusa slijedi odmah iza Gaudijeva čuda. Došla sam na ideju kako bih mogla posuditi par opeka za svoju buduću palaču, ne bi oni ni primijetili koliko su ih iskoristili za ovo remek-djelo, no nisam naišla na odobravanje. Zato sam ušla unutar crkve da se igram s magarcem, ali nije pokazao interes pa sam i od toga brzo odustala te se uputila na upoznavnje noćnog života u Vilniusu.

DSCN2870-horz

Oglasi

2 thoughts on “Kroz Vilnius kao magnet za pijance i mutne likove

  1. Ljetos kada sam bio u posjeti Baltiku, morao sam pored Latvije birati ili Estoniju ili Litvaniju da posjetim na jedan dan. U Litvaniju mi se više išlo, ali bilo mi je žao provesti samo jedan dan tamo jer sam htio vidjeti i Vilnius i Trakai, a kasnije sam izguglao da je i Kaunas divan grad. Stoga sam morao odložiti Litvaniju za neki drugi put, ali nadam se da ću biti u prilici da je posjetim ove ili iduće godine.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s