Island: Riječima neopisivo, slikama nepredočivo (2. dio)

Drugi dio priče o Islandskoj avanturi rado ću započeti situacijom zbog koje smo, kasnije se pokazalo na sreću, morali mijenjati planove putovanja. Kad smo u večernjim satima stigli u grad Höfn, gdje smo nakon kraćeg lutanja po ulicama pronašli hostel i večerali, odlučili smo kao i prethodnih večeri malo zakartati. Karte su bile u Bernhardovu ruksaku, a kad smo ga poslali da ih potraži nastao je kaos. Nepromišljeni Austrijanac shvatio je da njegov ruksak nije u sobi, autu ili bilo gdje u hostelu. Da stvar bude gora, u tom istom ruksaku je ostavio putovnicu, avionsku kartu, novčanik…drugim riječima sve najbitnije od prtljage.

Nakon 20-ak minuta upalila mu se sijalica iznad glave pa se sjetio da je ruksak ostavio u hostelu u Selfossu pored izlaznih vrata. Brže bolje okrenuli smo broj, prebacili koju s ljubaznim Australcem s recepcije, bacili koju šalu na Bernhardov račun i najavili naš sutrašnji dolazak u večernjim satima. Koštao nas je nekoliko stotina kilometara puta, ali sreća njegova da je sve dobro završilo.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Lucile, ja, David i Bernhard

Off the road, off the road…pazi Kinez!

Za razliku od jučerašnjeg dana kada nas je pratila oluja te nam upropastila doživljaj glečerske lagune Jökulsárlóna i zbog koje smo predvidjeli Vatnajökull, treći dan naše avanture pratilo nas je pristojno vrijeme. Tko zna, da Bernhard ne nosi glavu samo kao ukras, možda se nikad ne bismo uspeli na najljepši dio Islanda. No prije nego što krenem s nestvarnim prizorima i čudima prirode, moram se još malo dotaknuti uvjeta i nevolja na islandskim prometnicama.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Kinezi sletjeli na plažu pa smo priskočili u pomoć

Naišli smo na brojna upozorenja kako je na Islandu ilegalno skretati s glavnih cesta i da u tom slučaju riskiramo kaznu od oko 1.600 eura. Čisto zbog atmosfere, tu i tamo sam znala skandirati ‘off the road, off the road’.

Na kraju se ispostavilo da mnoštvo Azijata namjerno ili nenamjerno skrene s puta. Kad smo se približili crnoj plaži, ugledali smo dvoje malih Kineza kako s prtljagom stoje sami na cesti. Onda smo ugledali još nekoliko ljudi kako pokušavaju izgurati automobil iz dubokog snijega na prometnicu. Odlučili smo se zaustaviti i pomoći im iako smo umirali od smijeha dok smo pokušavali zamisliti kako su se zamalo našli na zaleđenoj crnoj plaži. Vjerojatno je vozač pokušavao voziti i ‘tejk a pikca’ prekrasnog krajolika pa je u tren oka sletio.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Jedan od usputnih prizora

Kad je i njihov turistički vodič shvatio da glavni šofer ne zna gdje udara, zamolio me je da sjednem za volan, privezali smo se za drugi automobil, ostatak je krenuo gurati, a Lucile je hodala okolo i fotografirala. Uspjeli smo ih izvući, upozorili ih da više ne izvode gluposti, pojeli najčudniju kineski slatkiš koji smo dobili kao znak zahvalnosti te nastavili svojim putem.

Glečeri nisu fotošopirani

Nekoliko stotina metara od mjesta gdje smo osposobili nesretne Kineze, ponovno smo svratili u glečersku lagunu Jökulsárlón. Dan prije smo također došli na ovo prelijepo mjesto, no zbog orkanskog vjetra podebljanog kišom vani smo proveli svega nekoliko minuta te se nismo usudili spustiti do najboljeg dijela lagune.

Zahvaljujući Bernhardu, pojavili smo se opet u Jökulsárlónu gdje smo ovaj put uživali preko sat vremena. Laguna je puna prekrasnih plavih glečera koji plutaju i stvaraju zastrašujuće zvukove lomljenja leda. Uporno ih prate patke i tuljani, koji su uspješno ignorirali poglupu skupinu turista koja ih je pokušavala dozvati bacanjem leda. Očit primjer kako su u mnogim situacijama životinje pametnije od ljudi.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
U Jökulsárlónu. Knjiga nije bez razloga na fotografiji, no to ću malo kasnije objasniti

Kad smo se napokon uspjeli odlijepiti od lagune, shvatili smo da ćemo biti u mogućnosti posjetiti Vatnajökull – najveći glečer na Islandu i u Europi. Pokriva oko 8.100 kilometara četvornih, debljina ledenjaka je u prosjeku 400 metara, a maksimalna debljina seže i do tisuću metara. Same brojke su fascinantne, a možete misliti kakav je bio osjećaj doći nadomak ovog čuda.

Da bismo došli do Vatnajökulla morali smo prijeći oko dva kilometra potpuno zaleđene staze s krivinama, usponima i padinama. Kad sam nas odvezla do tamo i nazad bez ikakvih problema pao mi je kamen sa srca. Nije bilo baš ugodno voziti po 30-ak centimetara debelom ledu bez pregleda, ali opet mislili smo, bolje ja nego Austrijanac koji siluje kočnicu.

No vratimo se sad na glečere. Ovaj put smo svi nabacili šiljke na noge i odlučili se popeti do što ljepšeg pogleda i što više se približiti gromadama vječnog leda. Lucile je stala na pola puta, a Bernhard, David i ja smo se verali do mjesta gdje ni jedan drugi turist nije imao hrabrosti. A hrabrost se dobrano isplatila.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
David i ja odvažno krećemo u ‘osvajanje’ ledenjaka
gleceri (8)
Neki dijelovi puta bili su opasniji nego što smo mislili

gleceri (7)OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Koliko god da smo svi troje bili ludi, Bernhard i ja smo opet u pravom trenutku povukli ručnu i odlučili da smo se dovoljno uspeli bez ikakve opreme. To opet nije spriječilo našeg kolegu Čeha koji je poželio popeti se na vrh brda. Isti pogled, isti osjećaj, samo eto on bi se popeo.

Nakon nekoliko minuta preklinjanja da to ne radi, odrona koji su krenuli na mene i Bernhardova inzistiranja, ostavili smo ga samoga u ludosti koju je pokušavao napraviti. Sad me više nitko ne može uvjeriti da ta nacija nema suicidalnu sklonost zapisanu u DNK. Dali smo mu rok od 30 minuta kada se trebao nacrtati kod auta i to u jednom komadu. Opet više sreće nego pameti, vratio se živ i zdrav, ali je dobio jezikovu juhu.

I da jedan detalj, fotografije nisu fotošopirane. Ako ledenjaci ovako izgledaju na slikama, zamislite kako je tek uživo. Hvala Marku Grubniću, sad čovjek nikome više ne može vjerovati.

gleceri (9) gleceri (6)OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Krvavog koljena do litica

Kao što sam već nekoliko puta u prijašnjem tekstu navela, vrijeme na Islandu je nepredvidivo. Dok smo cijeli dan uživali u suhom, sunčanom danu, predvečer se situacija promijenila.

Nedaleko od Vika čuli smo za odličan pogled s litica na crnu plažu, višemetarske

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Bernhard pokušava pozirati, ali zbog pomahnitalog vjetra fotografije ni na što ne liče

valove i svjetionik. Požurili smo što prije doći do novog odredišta dok smo imali kakav takav pogled. Znači preživjela sam deset puta opasnije putove, odrone i zaleđene staze, ali sam uspjela pasti na šljunku, rasjeći koljeno i natopiti hlače krvlju. Gore je meni na nezahtjevnom terenu. No nema veze, kad smo se uspeli do litice potpuno sam zaboravila na bol.

Počela je padati tuča, a vjetar nas je zamalo otpuhao u Sjevernoatlantski ocean. Nikad nisam mogla zamisliti da ću moći upotrijebiti onu izjavu da sam kao pero koje će otpuhati vjetar. E tako smo se nekako svi osjećali. Da ne govorim kako u umanjivanju straha nikako nije pomagao zvuk valova koji su divljački udarali od stijene i litice. Nevjerojatan osjećaj.

crna plaza (4)OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dok smo gazili prema Selfossu već smo dobro zapeli u nevrijeme, a još je pao i mrak tako da je bila potrebna stopostotna koncentracija za volanom. To je bilo moguće samo kad se Austrijanac i Francuskinja smire. Na sreću skoro su utonuli u san pa smo David i ja, jedno za volanom, drugo s kartom u ruci, uspjeli doći do ‘omiljenog’ nam hostela.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Primjeri uvjeta na cestama

Što je s Bernhardom i Selfossom, tko će ga znati. Možda ga baš nije išlo, ili nije baš najpouzdanija osoba. Dok smo se ujutro odjavljivali i točili gorivo na obližnjoj benzinskoj crpki, Austrijanac je stao trčati kao lud nazad u hostel. Zaboravio je vratiti ključ. Sljedeći put će negdje zaboraviti glavu.

Gulfoss, gejziri i nepomični konji

Ostao nam je zadnji dan prije Reykjavika, a mi smo na umu imali još tri stvari. Prva se odnosi isključivo na mene – doznati zašto se islandski konji ne miču te se uslikati s njima. Potom posjetiti Gulfoss te neizostavne gejzire.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Što se tiče konja, moja je teorija bila da su Islanđani po cijelom otoku pobacali kipove kako bi fascinirali turiste i da to zapravo nisu prave životinje. Naravno da je sljedeći korak bio pronaći konje blizu ceste kako bi se ja uvjerila da su živi, da se kreću i da su doista vrckavi kakav ih glas prati.

Zaključak do kojeg sam došla: kreću se samo tijekom jutarnje tjelovježbe, a nakon toga dan provode nepomični. Najvjerojatnije nije istina, ali nama je zvučalo dobro.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Na putu prema liticama crne plaže

E kad što smo uhvatili konje, na red je došla rasprava o zabranjenim putovima i trebamo li ići do vodopada i gejzira pješice ili autom. Nakon kraćeg vijećanja zaključili smo da, s obzirom na tip auto kojeg imamo, kretanje tim cestama nije ilegalno i da ne moramo umarati svoje noge. Pogodite tko se najviše prepao da kršimo zakon (Austrijanac).

Posjeta Gulfossa opet je završila posebno, na nama svojstven način. Nije nam bilo dovoljno gledati nevjerojatni vodopad na rijeci Hviti iz daljine, kao ostalim posjetiteljima, nego smo odlučili izignorirati znakove upozorenja na opasnost i uputiti se do najboljeg dijela. Pritom mislim na Davida i mene. Nismo se pokajali ni sekunde. I znam što ćete reći, da galamim na njega, a radim iste gluposti pa ću vas odmah zaustaviti. Ja bar nekad nađem granicu, a on je uopće nema.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
David i ja gazimo po stazama Gulfossa koje su u zimskom periodu zatvorene zbog opasnosti

OLYMPUS DIGITAL CAMERAgulfoss (2)Konačno smo stigli i do zadnje atrakcije prije nego što smo se zaputili u metropolu. Malo vulkanskih stijena, podzemnih tunela punih vruće vode, pritiska i nečega nalik cijevi i eto ga dobili ste islandske gejzire.

Ponovno smo se našli u oblacima vodene pare, okruženi neugodnim mirisom i ovaj put mnoštvom turista. Naravno da pored svakog gejzira stoji znak kako nije dozvoljeno doticati vodu i naravno da se uvijek nađe netko tko će izignorirati isti. Tko drugi nego Bernhard je umočio svoju ruku u vodu pored gejzira koja na sreću nije kipuća pa se izvukao bez posljedica.gejzir (3)

I dok smo stajali pored najvećeg gejzira i čekali da prsne vodu u zrak, Lucile je bila spremna s fotoaparatom da snima, a Bernhard je opet stao žugati kako je ispod zemlje neki starac koji pritisne crveno dugme i tako dolazi do erupcije gejzira.

Bar sad znamo tko nam je u ekipi nevjerni (u njegovu slučaju i nepouzdani) Toma. No usred Bernhardova gunđanja, naišli smo na jedan znak koji nas je dobro nasmijao. Radi se o zabrani bacanja kovanica u gejzire. Biće da su turisti iz Kine, Amerike i EU redovno bacali kovanice za sreću. Zabranjene su krune, eure, juani i dolari. Prošlo mi je kroz glavu da bi se ja s kunama možda izvukla, ali rekoh sebi nećemo riskirati.

gejzir (2)-horz
Lucile je čekala i čekala, ali erupciju s kamerom nije uspjela zabilježiti. Nemamo snimke, ali zato imamo kakvu takvu fotografiju i doživljaj

Projekt ‘Mina og løven’

Za kraj sam ostavila osobni projekt nazvan ‘Mina og løven’. David i Lucile su iz parlamenta u Oslu uzeli besplatan primjerak knjige s tim nazivom te su iz nepoznatog razloga odlučili Minu i njenog lava ubaciti u mnoštvo naših fotografija na Islandu. Dogovor je bio da će nakon Islanda žrtvovati svoje junake i da ih neće vratiti u Norvešku. Nećete vjerovati kako je to žrtvovanje izgledalo. Recimo da smo na teži način doznali kako nije dozvoljeno paliti vatru ispred aerodroma Keflavik.

A kako je to s osobnim projektom izgledalo , najbolje da se sami uvjerite. Mala napomena – ovakvih slika imamo preko 200. Svaka čast na upornosti.

mina
1. i 3. Mina i lav u glečerskoj laguni; 2. David s Minom pored Hverira 4. Mina i lav u hladnjaku u Selfossu; 5. David vozi i čita; 6. Pokušavam spavati, ali su me slučajno probudili s Minom i lavom

 

Oglasi

One thought on “Island: Riječima neopisivo, slikama nepredočivo (2. dio)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s