Sačuvaj me Bože svakog zla i norveške zabave

Proteklih desetak dana Narvik je bio u znaku Vinterfestuke, što je značilo da smo i mi volonteri sudjelovali u pripremama za zimski festival koji ove godine slavi 60. obljetnicu. Deset dana ulice Narvika su prepune ljudi, svaki dan očekuje vas pregršt zanimljivih evenata, koncerata, svugdje se traži karta više… Tako su nam svi najavljivali još od jeseni kad smo stigli u Narvik. E sad da vam pripovjedim kako je famozni festival doista izgleda.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto: Lucile Girodos – Otvaranje Vinterfestuke 2016.

Kao što sam već ranije pisala, Svarta Bjørn, rallari i Ofotbanen jedine su stvari po kojima je Narvik poseban, poznat i čime se ovdašnji stanovnici ponose. Ukratko, rallari su bili radnici koji su prije stotinjak godina izgradili željeznicu Ofotbanen, a Svarta Bjørn (u prijevodu crni medvjed) ili pravim imenom Anna Rebekka Hofstad je pripremala hranu za preko 5.000 radnika te mnogima, kako legenda kaže, grijala postelju. Njima u čast svake godine održava se Vinterfestuka kada se stanovnici odijevaju poput poznate kuharice i graditelja. Drugim riječima ovaj festival jedini je događaj u Narviku i njegovi stanovnici samo o tome pričaju.

Kako smo se više mjeseci naslušali o veličini, ljepoti i izuzetnosti desetodnevnog festivala, jedva smo dočekali 4. ožujka kad je Vinterfestuka ove godine službeno započela. Nažalost, oduševljenje nas je brzo popustilo te preraslo u podsmjehivanje i čuđenje.

Prohibicija ničeg dobroga donijela nije

S obzirom da sam rođena i odgojena na Balkanu, gdje je alkohol sastavni dio svake zabave, prvo ću se pozabaviti nabavkom i konzumacijom ovih opasnih likvida među norveškom populacijom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Kao šankerica najbolje sam se uvjerila u to da Norvežani ili trijezni nepomično stoje ispred pozornice, ili mrtvi pijani padaju po podu. Nema između.

Veliki postotak Norvežana ima problema s alkoholizmom, stoga su se vladajući dosjetili nekoliko zgodnih restrikcija kako bi popravili stanje u državi. Prvo se odnosi na dob konzumenata. Ako ste maloljetni, nema teoretske šanse da ćete igdje kupiti alkohol, a sve do 21. godine niste u mogućnosti nabaviti žestoka pića. Sasvim u redu i logično, no tu nije kraj.

U supermarketima se od alkoholnih pića prodaje isključivo pivo i to ne tijekom cijelog radnog vremena. Trgovine inače rade do 23 sata, no alkohol možete kupiti samo do 19 sati. Nakon toga je limenku piva nemoguće provući kroz blagajnu, baš kao što je slučaj i tijekom vikenda.

Jača pića poput vina ili žestica možete kupiti jedino u Vinmonopoletima. U Narviku postoji samo jedna takva trgovina koja je radnim danom otvorena do 18 i subotom do 13 sati. Ako se zaželite štogod popiti izvan navedenog vremena, jedina vam je opcija sjesti u automobil, voziti dva sata i namiriti se u Švedskoj. No opet s određenim ograničenjima, jer ne dozvoljavaju Norvežani da prijeđete granicu s previše boca.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Većina mladića odjevenih poput rallara i prije početka koncerta ne zna gdje udara

Nakon 18-te svi mortus pijani

Kako maloljetni Norvežani ne mogu okusiti niti kap alkohola do svoje 18. godine, nakon toga kreću s predoziranjem. Što ono kažu, kao kad pustite psa s lanca. Mlađarija ne zna za granicu pa su vikendom svi mortus pijani, a isto ponašanje zadržavaju sve do starosti. Ne temeljim svoje riječi samo na pričama i brojnim statističkim podacima, nego sam se u to više puta svojim očima uvjerila. Mnogi psiholozi ističu i upozoravaju da Norvežani jedino kad su dobro alkoholizirani mogu prići djevojci koja im se sviđa ili voditi otvoreni razgovor. Pa ako im oduzmete čašu iz ruku, automatski ste im amputirali socijalne vještine.

Prođete li petkom ili subotom oko ponoći ulicama Narvika, najviše ćete se nagledati pijanih mladića kako povraćaju ili uriniraju po zgradama i kućama. Redovito se ni ne trude sakriti svoj ‘ponos’. Djevojke, pak, otkrivaju što više dijelova tijela te pod gasom koriste priliku da ulove kakvog dečkića za jednu noć ili započnu kakvu-takvu vezu. To su mlade nade u čijim rukama je Norveška budućnost.

Norveško poimanje zabave

Možda jer su prvo pod strogom zabranom, a kasnije se ne znaju nositi s alkoholom, no način na koji se Norvežani zabavljaju je tužan i zabrinjavajući. Čim se vraćam na Vinterfestuku.

12822169_1023884820991824_927599159_n
Na ulazu prije početka svakog koncerta posjetitelji uzimaju čepiće za uši jer je glasna muzika opasna za sluh pa se bolje ne igrati vatrom. Prvu večer kad sam radila na otvorenju te su mi ponudili čepiće, opalila sam se smijati i bez razmišljanja iste odbila. Potom sam shvatila da svi, mladi i stari, uživaju na koncertima sa začepljenim ušima.

Ulice ne vrve ljudima, koncertne dvorane su napola prazne, a koliko je program dobar najbolje pokazuje činjenica da su najveće zvijezde glazbenog dijela festivala 13-godišnja braća za kojima ludi cijela zemlja (Marcus i Martinus).

Svi mi koji volontiramo na festivalu, imamo besplatan ulaz na koncerte i ostala događanja koja nudi Vinterfestuka. Željni zabave u ovom mrtvom gradu pokušali smo pronaći koji dobar koncert, no uzalud. Scenarij koji nas je svaki put dočekao – na pozornici bend do maksimuma uživljen u svoj performans, ispred njih ukipljeno stoji nekoliko desetaka mladih Norvežana sa čepićima u ušima, ili u još češćem slučaju sjede za stolovima i tipkaju po mobitelima. Ista je atmosfera bilo da ste na koncertu klasične glazbe, ili metal benda. Ružno je reći, ali bolje se mi zabavimo na karminama kada nije velika žalost za pokopanom osobom.

I dok mladi nepomično bulje u pozornicu, za to vrijeme svi punoljetni posjetitelji cuclaju boce piva, votke ili nečeg trećega sve do trenutka kad se nađu u horizontalnom položaju na podu. Da nije istinito, bilo bi smiješno, a ovako je uistinu žalosno.

Dugometražni ‘koncerti’ i opsjednutost govorima

Jedino što Norvežani vole približno jednako kao opijanje su javni govori. Bilo da se radi o božićnim domjencima, koncertima ili drugim vrstama nastupa, najviše vremena će provesti držeći govore. Drugačije nije bilo ni za vrijeme Vinterfestuke. Kad se uhvate mikrofona, teško da će od istoga odlijepiti.

U isto vrijeme dvoranama patroliraju zaštitari koji se brinu da okupljanja okončaju u najboljem redu. Nisam baš sigurna kako 80-godišnja bakica ili starac s oštećenim koljenom mogu smiriti bilo kakav nered, ali ne treba diskriminirati pa neka i njih u odjelu sigurnosti.

I za kraj jedna jako važna stvar – trajanje koncerata. Jučer sam s Haykom i Davidom otišla u obližnji kafić na nastup metal benda u nadi da ćemo napokon naći nešto zanimljivo na Vinterfestuki. Niti smo slušali metal niti smo imali vremena odlučiti u koji žanr da ih svrstamo. Bend je, naime, odsvirao pet pjesama u cca 20 minuta i napustio binu. Dok smo mi bili uvjereni da su uzeli pauzu, mrtvi pijani Norvežani počeli su napuštati kafić. Tad smo doznali da je ‘koncert’ završio i nikome nije bilo čudno zašto je tako kratko trajao osim nama trima čudacima.

E pa sačuvaj me Bože svakog zla i norveške zabave.

 

Oglasi

One thought on “Sačuvaj me Bože svakog zla i norveške zabave

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s