Ne, neću ostati u Norveškoj i ne, nisam sišla s uma

Polako prolazi osmi mjesec mog boravka u Norveškoj, a imam pregaziti još nešto više od dva mjeseca. Odavno se dalo naslutiti kako ću tada prekinuti svaku vezu sa ‘zemljom blagostanja‘, kako ovu skandinavsku državu oslovljava veći dio moje obitelj, poznanika i ostatak Balkana. Mnogi će se zapitati, ili se već pitaju, zašto se pobogu vraćam u Hrvatsku pa je došlo vrijeme da argumentima potkrijepim svoju odluku i dokažem kako nisam sišla s uma.

DSCN2724
NARVIK – Vrh ‘Linken’ s kojega se najbolje spuštati skijama po divljim stazama. Opasno, ali zabavno

Previše puta sam se u životu susrela s citatom: ‘Možda ti imaš više škole od mene, ali ja imam više životnog iskustva‘. Pogotovo učestalo su mi te riječi upućivali otac, majka i djedovi dodajući kako je to životno iskustvo puno važnije od svih mojih knjiga. No sigurna sam da ste se i vi naslušali ovakvih i sličnih izjava. E pa ovaj put sam se pobrinula da svoje riječi mogu potvrditi tim famoznim iskustvom na koje se stariji članovi moje obitelji, ali i drugi poznanici konstantno pozivaju.

Možda ste uočili na naslovnici ovog bloga stoji citat Williama Hazlitta: ‘O putu saznaš više kada jednom njime prođeš nego iz svih opisa i uputa na svijetu‘, pa evo što sam to saznala o Norveškoj, a da nisam pročitala u knjigama.

Zemlja blagostanja, ali ne zadugo

‘Norveška je zemlja blagostanja, sine gledaj da tamo ostaneš’, poručio mi je otac na odlasku. Nije pogriješio, zna on kojeg sam spola, ali su u Bosni svi sinovi (pogotovo ako imaš tu nesreću da si napravio samo kćeri). Nije pogriješio ni u dijelu s blagostanjem u Norveškoj, ali postoji tu kvaka koju nije znao. Ništa čudno, vjerojatni ne bih ni ja nikad saznala da nisam provela ovoliko vremena u obećanoj zemlji.

IMG_1610
BERGEN – Jedan od 300 kišnih dana u godini

Istina, pronaći posao u Norveškoj puno je lakše nego u Hrvatskoj (no svejedno najčešće moraš imati vezu), ili da ne spominjem u BiH. Istina je i da su plaće neusporedivo veće od naših, bilo da si čistač, učitelj ili liječnik ili pravnik. Postotak nezaposlenih trenutno je nešto manji od pet posto, ali brojka konstantno raste zbog čega su Norvežani u velikom strahu.

Prvo sam se nasmijala kad sam čula da strahuju zbog, u odnosu na nas, zanemarivog broja nezaposlenih, no sad mi je sve puno jasnije pa i vama mogu objasniti.

Prije 60-ak godina Norveška je bila siromašna država čije je stanovništvo preživljavalo jedući ribu i krumpir, no krajem Drugog svjetskog rata gospodarstvo se počelo kretati uzlaznom putanjom. Ranih 70-ih godina upala im sejekira u med, ili u ovom slučaju u naftu, zbog čega se danas nalaze u društvu najbogatijih zemalja svijeta. Dakle sreća da pronađu naftu je jedini razlog zbog kojeg na svakom koraku možemo pročitati da se u Norveškoj najbolje živi, radi, obrazuje…

U kratkom vremenu Norvežani su se transformirali u razmažene, ohole i lijene bogataše ponosne na reputaciju koju su stekli zahvaljujući crnom zlatu. E sad da se vratim na onaj strah o rastu nezaposlenih.

Kao što znate, crpilišta nafte ne traju vječno, a Norveška ima zaliha možda za još nekih 50-ak godina. Jug zemlje praktički ovisi jedino o nafti, a kako se crpilišta lagano zatvaraju, ljudi ostaju bez posla. Stariji i realni Norvežani su svjesni svojih radnih navika i nekompetentnih nadolazećih generacija koje uživaju u luksuzu pa priznaju da su u velikom strahu od budućnosti.

Uskoro ćemo ostati bez nafte, a ne volimo raditi. Tko će nas onda spasiti? Problem je što smo se brzo naviknuli na život na visokoj nozi, no što će biti kad ostanemo bez toga? Djecu odgajamo u stilu da su iznad svih i da im ne treba bolje obrazovanje jer su bogati. Sve je to loše, ali malo tko vidi problem, iskreno mi se izjadao profesor s kojim sam radila na foto projektu u jednoj od škola u Narviku.

D59A5815
BALESTRAND – Jesenas prilikom posjeta jugu Norveške (foto: Agata Rorat)

(Ne)radne navike

Spomenula sam radne navike Norvežana, no ima se tu još pokoja riječ dodati.

Uvijek sam se smijala i sprdala s tradicijom spajanja neradnih dana i izmišljenih praznika po BiH i Hrvatskoj, no sad vidim da smo mi još i dobri kako to rade Norvežani. Kad vidite kalendar službenih praznika, ništa čudno, no u praksi svako malo naiđete na ‘duge vikende’ (spajanje srijede ili četvrtka sa subotom i nedjeljom), praznik zbog pojave sunca, zbog prvog, petog, desetog ili zadnjeg dana snijega i slično. A da i ne govorim kako za Božić i Uskrs nitko ništa ne radi desetak ili 15 dana.

Svaki put kad moramo organizirati nekakav event, koordinator našeg projekta nam izlista pet-šest praznika u tom mjesecu koje moramo izbjegavati.

Dosta o neradnim danima, sad ću oplesti po radnima. Norvežani prosječno u tjednu rade 37,5 sati, no opet se ne podudara napisano na papiru i sprovedeno u praksi. Jednog utorka upitala sam jednog od koordinatora iz organizacije je li obavio nešto što sam ga tražila još u četvrtak, a odgovor koji sam dobila bio je: ‘Znaš imam i ja vikend’. Što dalje objašnjavati. Potom nam je otkrio kako želi živjeti i raditi u Njemačkoj, na što smo se Austrijanac i ja opalili smijati. Zašto? Pa ista stvar nam je prošla kroz glavu te smo mu objasnili – nek se drži Norveške jer s takvim radnim navikama nema teorije da opstane u Njemačkoj.

IMG_0246
OSLO – Glavna ulica koja vodi do Kraljeve palače

Kad pričate s Norvežanima o poslu, svi su pod stresom, pod prevelikim pritiskom i u depresiji. Uzmete li u obzir da si godišnje priušte bar dva-tri putovanja, koliko rade i kolike plaće imaju, zapitate se tko je tu lud. No depresivno stanje potpuno razumijem i za to krivim njihov mentalitet. Dovoljno je da kažem kako sam u zadnjih osam mjeseci vidjela dva puta da se netko od srca nasmijao.

Ksenofobni Norvežani

Sad se možda pitate zašto se brinem oko nečega što će se dogoditi za pola desetljeća ili više. Ma nisu ovo jedini razlozi zbog kojih ne želim ostati u Norveškoj. Zadnji i najvažniji razlog su Norvežani.

Neki dan me upitao vlasnik skijališta jesam li pronašla kakvog dečka zbog kojeg bi ostala u njegovoj domovini. Moja reakcija je bila, doduše ishitrena, ali iskrena, ‘nisam, ne daj bože’. Nije mu bilo svejedno kad sam to rekla, ali ne može on shvatiti da bi za mene najveća kazna bila provesti život s nekim kome ne mogu znati kad je sretan, tužan, ljut, jesam li nešto krivo napravila, kad se trebam ili smijem nasmijati i slično.

Čast izuzecima, ali još na takve naišla nisam.

S druge strane, ovdje si i uvijek ćeš biti autsajder. Reći ćete, kao i u svakoj drugoj zemlji, ali ovdje je to još izraženije zbog tog osjećaja više važnosti. Dok ih prati glas tolerantnih ljudi otvorena uma, ustvari su jako ksenofobni i zatvoreni. Sagledavši sve ovo, nas petero volontera odlučilo se vratiti svojim zemljama i tamo okušati sreću. Ljudi se u Narviku, pa i iz naše organizacije, čude jer smo prva generacija od koje baš nitko neće ostati u Norveškoj. Kao da smo im opalili šamar posred lica, no zašto su prijašnje generacije ostajale? Radilo se o Armencima, Ukrajincima, Srbima… mladim ljudima koji su se namučili oko vize i nisu htjeli prokockati šansu za boljim životom.

Možda ćemo promijeniti mišljenje te se jednog dana vratiti. Možda ćemo požaliti što smo napustili obećanu zemlju. Tko će ga znati, no za sad smo sigurni da ne želimo provesti najbolje godine svog života u izoliranoj, hladnoj i distanciranoj Norveškoj.

Oglasi

8 thoughts on “Ne, neću ostati u Norveškoj i ne, nisam sišla s uma

  1. Norveska je prohujala sa vihorom
    Dobro napisano jos da si spomenula surovu sjevernu klimu gdje postoji samo jesen i zima, mozda bude ljeta 2-3 sedmice najvise.
    Ja sam u Norveskoj vise od 20 godina i to blagostanje jos nisam vidio a ono jedino postoji u novinskim clancima.
    Kratko receno ovde nema zivota jedino sto ima a to je posao , stres i jadni vikend koji se ceka kao ozeblo sunce da se malo odmori.
    Norveski narod je zaduzen do guse, sve je na kredit kuca, stan, auto i ako neplatis jednu ratu zna se sto slijedi
    Naftna polja se zatvaraju jer se neisplati vaditi posto je trenutno jeftinija od vode, Norveska ekonomija puca po savovima i vraca se u 1960-e godine kad ce opet biti riba i krompir glavno jelo.
    Gradjevinu (baustela) polako ali sigurno preuzimaju poljske firme sa svojom jeftinom radnom snagom,
    materijal se dovozi iz baltickih zemalja tako da gradjevinske firme ili gigant gradjevine Skanska prisiljen je otpustati radnike jer nemogu vise konkurirati jeftinijim poljacima.
    Naravno norvezani ostaju bez posla a kad izgube posao onda gube sve i kucu i auto jer nemogu placati racune.
    Sve je veca odbojnost prema strancima, zasto ne napisati i da je rasizam sve vise i na skoro svakom mjestu u Norveskoj.
    Da neduljim vise ko god zeli da proba kako je ovdje zivjeti nek izvoli
    ja samo mogu reci da se kajem sto sam krocio u ovu zemlju.
    Toliko od mene
    Pozdrav

    Liked by 1 person

    1. Klimom i vremenskim uvjetima sam se ranije pozabavila pa da se ne ponavljam 🙂 Netko će se složiti s nama, netko ne.. Tako to inače ide, no meni je jako drago što sam došla i na svoje oči se uvjerila da nije sve tako divno i krasno kako se predstavlja.. Inače mojih deset mjeseci ovdje je idealno jer sam tu na EVS projektu pa mi je praktički sve plaćeno i servirano, ali kad pokušam zamisliti da ostanem nakon završetka projekta, ma ne mogu i ne mogu.. S tim da sam ja još na sjeveru Norveške gdje imamo polarnu noć pa polarni dan, a ljudi su još hladniji i zatvoreniji od južnjaka.. Svaka čast svima, no idem ja među toplije ljude i krajeve 🙂

      Sviđa mi se

  2. Blago tebi,
    Jos si mlada I dobro je da si se uvjerila da ne postoje sarene ladje ovdje na ovom prokletom sjeveru.
    Na balkanu ljudi misle da je svugdje bolje.
    samo da je otic preke grane
    I rijesili su sve problemer.
    Neznaju sto imaju pa samo ta predivna klima mediteranska… (ja kad odem dolje samo sjedim na suncu I nista mi vise netreba…a ovdje norvezani piju tablete zbog nedostaka sunca ili d-vitamina)
    Sto se tice ljudi to si upravu hladni,egoisti skepticni. .nema komsiluka ako ti rekne zdravo to je super. ..
    mozes umrijet a da niko nepita gdje si …
    Dolje ljudima treba samo malo posla ostalo sve imaju..

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s