Začeci polarnog dana i iščekivanje ponoćnog sunca

Polarni dan, koliko god mi problema uzrokovao sa spavanjem, nešto je najljepše što sam imala prilike doživjeti. Otkako sam prije nekoliko dana s prozora vidjela nebo prošarano vatrenim oblacima, postavila sam si novi zadatak – svaku večer između 22 i 23 sata penjem se na obližnje brdo kako bih uživala u zalasku sunca. Kad kažem zalasku, mislim na onih nekoliko sati kad se sunce djelomično sakrije iza planine, ali ne nestaje u potpunosti. Uskoro će i tijekom cijele večeri obasjavati Narvik svojim zrakama pa imam svega nekoliko dana da uživam u nevjerojatnim bojama koje nastaju na nebu.

DSCN2837Čim se ustanem iz kreveta, uputim se prema prozoru, odmračim ga i provjerim ima li dan potencijala da mi priušti novi hipnotizirajući zalazak sunca. Nije dovoljno da je nebo vedro, a nije dobro ni kad je previše oblačno. Trebam točno pravu mjeru oblaka u blizini sunca kako bi ponovno nastala vatra.

Tijekom dana pratim razvoj situacije, iskazujem brigu ako oblaci potpuno nestanu ili ako potpuno prekriju dio gdje sunce treba zaći iza planine. Lucile smatra da imam ozbiljan problem jer čim se probudim samo čekam večernje sate da se mogu uputiti na brdo i čekati ljubičaste, roze, narančaste i crvene preljeve boja na istočnoj strani neba. Ipak, ne bih rekla da je previše zabrinuta s obzirom da me vjerno prati sa svojim aparatom svake večeri.

Nekoliko puta smo čekali i čekali, no oblake baš kad trebamo nismo našli. U tom slučaju uživamo u pogledu na dio grada i planina koje obasjavaju zadnje zrake sunca. Umjesto vatrenog neba gledamo roze planinske vrhove, roze zgrade i prozore. Kad pokušamo ovjekovječiti koji prizor, na fotografiji izgleda prihvatljivo, ali ni blizu očaravajuće kako je uživo.

DSCN2797
Vrh planine Uspavana kraljica nešto iza 22 sata
DSCN2802
Djelomični zalazak sunca oko 23 sata

Dok je skoro cijeli Narvik roštiljao te hitna služba i policija imala pune ruke posla zbog potoka alkohola, Lucile i ja smo se sinoć ponovno uputile u lov na vatrene oblake. Ovaj put nas je pratila sreća pa smo napokon smo dočekale čaroliju o kojoj danima pričam. Okolne planine su mijenjale rozo-ljubičaste nijanse, a sunčeve zrake su bojale oblake u široku paletu nedočarivih boja.

Iako smo uživale u pogledu, u tom trenu smo shvatile da više nikada nećemo vidjeti auroru borealis. Možda ne baš nikada, ali sigurno ne do kraja projekta u Narviku. No bar smo toliko sretni da smo više mjeseci uživali u polarnoj svjetlosti koju je sad zamijenila nova atrakcija.

DSCN2823 DSCN2828 DSCN2831 DSCN2835Sredinom lipnja imamo u planu popeti se na obližnju planinu visine oko 1.000 metara te dočekati ponoćno sunce. Ne mogu ni zamisliti kakav će osjećaj biti gledati kako u pola noći sunce dođe do polovice neba i ne zalazi nego se ponovno vraća po staroj putanji.

IMG_3341
Oko 1 sat iza ponoći

Dok čekamo ponoćno sunce, 24-satnu svjetlost i nadolazeće avanture, uživamo u novom dnevnom boravku na otvorenome. Nakon preživljenih mračnih mjeseci, desetaka tableta umjesto prirodnog vitamina D i dugovječnog snijega, zaslužili smo još koji sunčani dan.

Mještani nam uporno govore da nije isključen novi snijeg u svibnju, no mi se trudimo ne razmišljati o tome. Više nitko nije psihički spreman na novi val zime pa radije živimo u iluziji da će nas lijepo vrijeme pratiti sve do zadnjih dana boravka u Norveškoj.

IMG_3357
Lagano iznosimo pokućstvo na terasu gdje provodimo sve više vremena
Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s