Vlakom kroz Europu: Stockholm

Koliko god smo se nakon deset mjeseci veselili povratku svojim kućama, nije lako bilo ostaviti prazne sobe u plavoj kući koja se, dok ja ovo tipkam, najvjerojatnije ruši. Nakon što smo se izgrlili i isplakali, prva tura, to jest Bernhard i ja, krenuli smo na put. Muka nam je danima bila u želucu, baš kao što nas je pucala nervoza jer smo bili svjesni da se vraćamo ponovno u realnost. Završio je EVS, ostavljamo donedavno nerazdvojnu družinu iz Narvika i krećemo u nove avanture. A moja je krenula čim sam prešla prag plave kuće.

train europeUmjesto da sjednem na avion, odvalim par sati u zraku i sletim na poznato balkansko tlo, odlučila sam vidjeti još malo svijeta te prijeći pola Europe, oko 4.500 tisuće kilometara, vlakom. Plan je bio posjetiti Stockholm, Copenhagen i Amsterdam pa se ona zaputiti prema Hrvatskoj i BiH. Na papiru je sve već tjednima bilo spremno, a 16. lipnja sam teoriju počela primjenjivati u praksi.

Samo 22 sata i eto me u Stockholmu

Iako mi nema drže stvari na svijetu od putovanja i istraživanja nepoznatoga, put na kojemu sam se našla bio mi je izuzetno drag jer mi je predstavljao i vrsta testa. Kroz sve sam države prolazila i obilazila sama. Bilo je nekoliko ponuda za suputnike, ali sam mjesecima unatrag zacrtala u svojoj glavi da ovo želim proživjeti sama pa sam tako i napravila. Obitelj i nekolicina prijatelja i nakon putovanja mi prigovaraju da su izgubili koji kilogram od brige i nespavanja, ali što je život bez malo sekirancije.

Doduše dio puta, onih 22 sata u vlaku od Narvika do Stockholma, provela sam u društvu kolege Austrijanca. S obzirom da je njegova InterRail avantura završila desetak dana ranije, ostala su mu sam dva dana, to jest na knap vremena da se vrati u rodni Innsbruck. No dobro smo jedno drugom poslužili da skratimo vrijeme.

Za vrijeme boravka u Narviku, naslušali smo se o veličini i važnosti željeznice koja spaja švedsku metropolu s malim gradom na sjeveru Norveške pa bi bila prava šteta da istom nismo prošli. Po prirodi uobraženi i oholi Norvežani često su se sprdali s istočnim susjedima pa su znali reći kako ne trebate pročitati gdje je granica između njihovih zemalja. Navodno primijetiš po krajoliku koji je, prema njihovim riječima, naravno u Norveškoj neusporedivo ljepši. Kako mi pričamo tonu viceva o Sloveniji, tako se Norvežani sprdaju sa svime što je švedsko. Dobrosusjedski odnosi svugdje vladaju bilo da je Balkan ili Skandinavija.

Na Norveškoj strani dovoljno je bilo vidjeti dvije drvene kućice i već je tu postavljena stanica. Nije čudno ako uzmete u obzir da grad od 18 tisuća stanovnika smatraju većim središtem u državi. No ima istine u onome ‘čim prijeđeš granicu vidiš razliku’.

Više puta sam pisala kako je u Norveškoj priroda prekrasna, ali im zato gradovi kvare dojam. E pa u Švedskoj se mogu pohvaliti i jednim i drugim. Odmah se vidjelo da su ljudi kreativniji i maštovitiji te da su u stanju napraviti dvije, tri posve različite zgrade, a ne same kopije kao njihovi napredniji susjedi.13472211_1086531154727190_397489123_n

Krenuli smo iz Narvika oko 10 sati, presjeli u Bodenu u drugi vlak oko 17 sati i tješili se kako je iza nas tek četvrtina puta. Na sreću ne zna se tko više voli pričati, Austrijanac ili ja, pa nam nikako nije bilo dosadno. Naučila sam ga sedmice i žandara pa smo pola puta kartali, ostatak vremena maštali o budućnosti i tu i tamo objasnili pokojem znatiželjnom putniku zašto je među našom prtljagom drveni križ, nalik nadgrobnome. Da se ne ponavljam, evo  objašnjenja za križ koji je Bernhard odlučio ponijeti kući kao suvenir.

Ujutro kad smo stigli na glavni kolodvor, ponovno smo se izgrlili, obećali da nećemo izgubiti kontakt, pustili još koju suzu i nastavili svatko svojim putem. Osim što me tek tad obuzela euforija, već u prvih nekoliko koraka sam shvatila da ću se dobro napatiti sa silnom prtljagom koju vraćam kući. No nije bilo vremena za kukanje, čekala me je švedska prijestolnica koju sam htjela istražiti do najsitnijih detalja. Kako sam na raspolaganju imala samo dva dana, nabila sam tempo koji ne vjerujem da bih opet mogla ponoviti niti da bi me bilo koji ponuđeni suputnik mogao pratiti.

‘Ali ovdje su samo naši uredi’

Nikad ne mogu spavati dok putujem pa drugačije nije bilo ni ovaj put. Dodam li još da tjednima prije nisam najbolje spavala zahvaljujući polarnom danu, samo sam čekala kad ću negdje pasti u nesvijest. No nikako mi se u raspored nije uklapalo odmaranje. Stoga sam pronašla hostel, ubacila stvari, otuširala se i krenula u obilazak. Kako sam prethodno naručila Stockholm card, mogla sam koristiti sve vrste javnog prijevoza, ući u skoro sve muzeje i posjetiti sve atrakcije koje švedska metropola nudi. Kartu u ruke i idemo.

DSCN3004
Gradska vijećnica u Stockholmu

Dvadeset otoka na Baltičkom moru koji čine Stockholm nastanjuje nešto manje od 800 tisuća stanovnika, a klimatski uvjeti nisu baš po mojoj volji. Znala sam da ljeti imaju više padalina nego zimi i potajno sam se nadala da će bar moja dva dana proći bez kiše, naravno uzalud. No baš kako to radi svaki Skandinavac, nije mi palo na pamet da koristim kišobran. Samo bi me sputavao, ali i ljudi bi me čudno gledali jer što ti može biti od malo kiše. Nisu oni osjetljive duše kao mi južnjaci.

DSCN3007
Kad bih ugledala neku zgradu koja bi me zaintrigirala, a na karti nisam našla objašnjenje, upitala bih prolaznike o čemu se radi i mogu li ući te razgledati unutrašnjost. Tako mi je jednom prilikom Šveđanin rekao: ‘Ali nemate ovdje što vidjeti, tu su samo naši uredi’. Ako mene pitate ja bih u takvu zgradu nastanila kraljevsku obitelj, a njima je dovoljna za urede pokojeg ekonomista.
DSCN2994
Riddarholmen

Francuska kolegica rekla mi je da u Stockholmu obavezno moram vidjeti podzemnu željeznicu. Računaš, što to u metrou može biti toliko zanimljivo i onda se spustiš ispod grada i ostaneš bez teksta. Svaka stanica drugačije i na poseban način uređena. Kad me već u prvih nekoliko minuta očaralo nešto ispod zemlje, što li me tek čeka na površini grada.

Baroku i baltičkoj gotici, uz brojne otoke i kanale, pripadaju sve zasluge za ljepotu ovog grada. Kad sam obišla Gradsku vijećnicu, crkvu Riddarholmen, Kraljevsku palaču i cijeli Gamla stan (stari grad) razvukla sam osmjeh jer mi je tek došlo do mozga kako se nalazim ispred najljepših građevina što sam ih vidjela u posljednjih nekoliko godina. Da mi kriteriji nisu porasli nakon posjeta Islanda, rekla bih i nešto najljepše što sam ikad vidjela. No već u Danskoj ću primijeniti mišljenje.

IMG_4249
U Gamla stanu
DSCN3032
Kraljevska palača, slično kao i u Oslu, nalikuje velikoj kutiji za koju bi se prije reklo da se radi o zatvoru. No zbog njene glomaznosti, stražara i brojnih turista shvatite koliko se povijesti krije iza hladnog zdanja u kojemu danas boravi Karlo XVI. Gustav
DSCN3078
Ispred Kraljevske palače

Nakon smjene, stražari palače zaustave promet u Stockholmu te zvukom konjskih potkova privlače pažnju svih prolaznika i turista. Svaki put kad vidim kraljevsku stražu pomislim kako to nikad u životu ne bih htjela raditi. Samo zamislite da morate nepomično stajati ili marširati oko palače, pritom biti mrtvi ozbiljni i svakodnevno gledati tisuće turista kako se naslikavaju ispred vas i često vam dobacuju kojekakve gluposti

DSCN3066Kako sam već skapavala s nogu, pomislila sam da je pravo vrijeme negdje predahnuti, no u tom trenutku je prestala padati kiša. Baš mi nije bilo suđeno odmoriti se niti na kratko. Stisni zube i piči dalje!

Iskoristila sam priliku da se prebacim do otoka Djurgården gdje sam prema ranije napravljenom planu trebala posjetiti nekoliko muzeja: Vasa, Nordiska, ABBA i Aquaria. Kad već kupila Stockholm card zacrtala sam obići što više.

Muzej Vasa najposjećeniji je u Skandinaviji, a razlog tomu je jedini sačuvani brod iz 17. stoljeća. Mrcina od ratnog broda potonula je 1628. godine te je na morskom dnu provela čak 333 godine. Potom je spašen i trenutno se nalazi u Stockholmu. Na nekoliko trenutaka sam se osjećala kao da sam se vratila par stoljeća unatrag i ratovala na Vasi, ne Brkiću :).

DSCN3047
Ratni brod Vasa iz 17. stoljeća

DSCN3042Nakon Muzeja Vasa uputila sam se u Nordisku gdje sam razgledala kako su se kroz povijest u Švedskoj mijenjali modni trendovi od odjeće, nakita, interijera.. I da nema tako zanimljiv sadržaj, dovoljno je pogledati vanjštinu muzeja da vas očara.DSCN3058Nedopustivo je posjetiti Stockholm, a ne ući u ABBA muzej. Bili fanovi ovog kvarteta ili ne, svi ste vjerojatno ponekad zapjevali ‘Mamma Mia’ ili ‘Waterloo’. Kad uđete u muzej, ne možete se prestati njihati u ritmu njihovih bezvremenskih hitova. Od smiješnih kostima koje su Agnetha, Björn, Benny i Anni-Frid nosili na svojim nastupima, do brojnih fotografija, karikatura, instrumenata.. sve blješti i šljašti. Pomislila sam, moje bi sestre uživale u ovom raju.

Visinske pripreme na Ericsson Globe Areni

U naselju Johanneshov nalazi se Ericsson Globe Arena, a kad sam čula da postoje dvije gondole kojima se mogu popeti na vrh, nije mi trebalo dugo da se uputim na drug kraj grada.

DSCN3090

Uvijek se potrudim naći način kako da svaki grad koji posjetim razgledam s nekog tornja, vidikovca ili bilo čega višega od stotinjak metara. A u Stockholmu je za to najbolja upravo Arena u kojoj su nastupali Metallica, Rammstein, Black Sabbath, Irona Maiden i brojna drugi velikani iz svijeta glazbe i sporta.

Kad su već Šveđani potrošili 30-ak milijuna kruna na izradu staklenih gondola, iskoristila sam priliku provozala se istima. Nakon nekoliko zanimljivih informacija koje smo nam pružili u multimedijskoj sobi, u skupini od 10 ljudi počeli smo se dizati do 130 metara. Malo ti želudac zaigra jer svaki tren imaš osjećaj da ćeš pasti, no pogled je fenomenalan pa brzo zaboraviš da si u staklenoj kugli i na kojoj si visini. Pored mene je bio jedan bračni par s napadom panike, no kad su se uhvatili selfija, nestao je svaki strah.

DSCN3107

Neobično je bilo nakon par mjeseci prvi put doživjeti mrak, a i čudno je bilo vidjeti nasmijane i ljubazne ljude te kretati se u gužvi. Eto što Norveška napravi od čovjeka.

Zaradila sam brojne žuljeve na rukama i nogama (krivim pretrpanu prtljagu i privrženost starkama), upoznala zanimljive Peruance i Amerikance u hostelu s kojima sam razmijenila zanimljive putopisne priče, premorena, ali i presretna sjela sam ponovno u vlak i uputila se prema novoj destinaciji – Copenhagenu. E da i javila sam se u međuvremenu svojima da znaju kako mi ništa nije bilo ‘samoj ženi u nepoznatom i opasnom svijetu’.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s